da li znaš da te volim
dugo nisam znao to
sada želim da ti priznam
i molim te da mi vjeruješ to
valentinovo. nije bilo grozno. nije bilo užasno. nije bilo nostalgično, nije bilo u suzama, depresiji i kroničnom izjedanju milke i gledanju romatničnih filmova (dobro, sinoć sam gledala pravila privlačnosti).
bilo je prilično ok. mogu sa sigurnošću reći da sam zadovoljna njime.
ujutro sam dobila dvije stinove knjige (od dide doduše, ali nema veze). raspalila sam oliverovu "vjeruj u ljubav" (vjeruj u ljubav...jer ljubav je sve...vjeruj u ljubav...ne živi bez nje...vjeruj u ljubav i sačuvaj ju...vjeruj u ljubav u dobru i zlu...) i cijeli dan je nisam prestala pjevat. skakutala sam poput kretena po kući pjevajući i plešući i veseleći se valentinovu...najdražem danu u godini.
raspoloženje me nije napustilo ni u školi. razred nije bio negativan što se tiče valentinova, kako sam očekivala. profesori su bili solidarni prema nama mladim zaljubljenicima i nisu ispitivali. sve je prošlo u nekom laganom ritmu. nismo imali knjigovodstvo prva dva sata koje sam provela s prijateljicom tražeći idealan poklon za njenog momka, a nisam ni ja mogla maria ostavit bez njegovog poklona za valentinovo.
i u dm-a i u ribole i u ti-via u kojeg smo otišli na kavu s ostatkom razreda nije me popustilo moje raspoloženje, pogotovo jer sam riješila trzavice koje sam imala s marinom koje su još jučer počele. danas je bio baš dan ljubavi. pomirila sam se s njom, a to nije bila jedina pomirdba danas...dogodila se još jedna o kojoj naravno neću javno, ali jako mi je drago da se dogodila. dugo smo svi to očekivali i sada je napokon sve u redu. planovi su se radili za anđelin rođendan, pjevale su se pjesme koje su svirale u jukeboxu...jedna mi je posebno privukla pažnju...
tebi je lako jer ti imaš mene
a što sam za to dobio
na kraju ćeš me ostaviti
e to bi i blesav vidio
poneka ljubav možda vrijedi bola
moja i tvoja više ne
jer ti si samo trag u pijesku
gorka brazda koja nestaje
danas otvaram oči
nakon svih ovih godina
niti ja voljeh tebe
nit si ti mene voljela
samo stara navika je ostalaa
ostatak nastave je protekao u stihovima olivera iako me mioch pristojno zamolio da prestanem tulit tu pjesmu. ja sam naravno u tajnosti svoje klupe i dalje pjevala.
nakon nastave mario me dočekao s ružom ispred škole. moja prva ruža za valentinovo (one od članova obitelji se ne računaju). anđa nam se pridružila i otišli smo do san francisca na kafu di smo sreli i kulu.
u međuvremenu smo sreli maju, leu, andreu i vaina koji su išli na večeru.
vidila sam ziky i anamariju. vidila sam čak i profesora iz povijesti koji je kao i obično bio u paluine na ćevapima (ne pitajte me što sam dovraga radila u pauline, to je bilo izričito na mariov nagovor).
lijepo sam se provela. ovo mi je bilo prvo valentinovo koje ću pamtit. koje je bilo zanimljivo, zabavno i koje nisam provela u tuzi zbog nekakve ljubavi. naravno, te ljubavi ni danas nije bilo, ali još puno valentinova je preda mnom, a ja sam strpljiva osoba. ne pjevam više vjeruj u ljubav jer to nije potrebno, po prvi put u životu sigurno mogu reć da vjerujem u ljubav.
da li znaš da pamtim riječi
koje šaptali smo mi
kad smo sanjali o sreći
i na vjernost kad smo se zakleli mi
P.S. prva osoba koja mi je čestitala valentinovo je drug iz razreda. pa bi bilo u redu da ja njega tu spomenem tako da on ionako slavan dobije još malo publiciteta. eto. pozdrav najslavnijem basistu u hrvatskoj. i ljudi, kupite svi cd od rokenrolmatere (kad bude u prodaji). tnx druže.
P.S.S. danas šetamo ja i mario i vidin ja u susret nam dolazi dražen. dolazi on prema nama pogleda me u oči i kaže ciao...rastopila san se. pet minuti nisan došla sebi. bila san u transu. javia mi se. oh.
Post je objavljen 14.02.2007. u 23:51 sati.