jos nekoliko minuta imam da napisem nesto sto cu jednog dana mozda ponovo citati i sto ce me podsjetiti na valentinovo 2007. ali za ime svevisnjega, ne znam sto da napisem... nekako mi je cijeli dan oduzeo inspiraciju... ne, nije bio grozan, dapace ovaj je cak i poseban... znamo svi one osobe koje uvijek kazu da su za valentinovo sami.. u takve sam se i ja do ove gdine ubrajajo. dakle 21 valentinovo koji prolaze pored mene a ja samo pratim i jedva cekam iduci dan.. 21 crveni dan koji je meni otkako se sjecam uvijek siv, da ne kazem crn... ali kaze se tko ceka taj doceka. i evo me... 22. valentinovo i napokon sam sretan :) napokon mogu reci da je tu netko tko je na taj dan mislio na mene...netko tko mi je to i rekao... sad sam sretan.. i opet kazem koliko malo treba da covjek bude sretan.. dan, po svemu sudeci isti kao i onaj prije njega, isti kao i onaj poslije njega, i onaj poslije ... ali opet, sama cinjenica da je to dan zaljubljenih i da napokon i sam osjecam.. sretan sam, sretan sam, sretan sam!!! a to nije malo :)
a svima koji misle kao i ja sto sam mislio zelim samo reci ne borite se protiv tog dana, pogledajte iza svih reklama, iza svih crvenih srdaca u izlozima, pogledajte na kraju krajeva samo u svoje srce i voljet cete ga kao i ja :)
Post je objavljen 14.02.2007. u 23:08 sati.