Sjedim veceras za racunalom i malo pregledavam blogove…odasvuda neka pateticnost, samosazaljenje, slike izrezanih ziletom, tama….koji kurac?!!!
Ok, malo ste nastrani i morbidni s tom svojom hmm…kulturom, ali to ne znaci da trebate zagovarati smrt, destrukciju…vrlo nezrelo mali moji prijatelji, vrlo nezrelo.
Zasto ta silna prepucavanja oko stvari tako banalnih…
Pametujem? pa ako je to i istina,uzimam si to za pravo jer sam prosla slicna sranja…-oh, meni je tesko.nitko me ne razumije pa si moram urezati podsjetnik na ruku…hmm..ili da ovaj put to bude neka slicica?dajte molim vas ljudi, zasto?
Kao da ce vas svijet prigrliti saznanjem da se ozlijedujete.ali, istina, primjetit ce.
Prespavajte ovu fazu djeco jer cete ako previse zabrijete zavrsiti kao serijski ubojice (ili zlostavljaci djece, kokosi…kao da je bitno)
Danas sam konacno nasla vremena za samu sebe.otisla sam setati, nasla neki poveci kamen , sjela i gledala ptice.nisu to bile neke plemenite ptice nego svrake.bas poput onih koje su prije progonile mog macka po krovu.slusala sam tisinu i vrijeme je nakratko stalo.zaklopila sam oči ali samo kratko jer sam vrlo paranoična pa u svakom covjeku vidim potencijalnu prijetnju.srecom, nije nitko nailazio.ne volim vise biti sama na osamljenim mjestima, taj dio mene je nestao.znate, ona nebriga za sebe.to se dogodilo otprilike u ono vrijeme kad je u mom susjedstvu silovana cura. Isle smo zajedno u osnovnu. Policija ,koliko ja znam ,jos uvijek nije nasla krivca-toliko o njihovim sposobnostima. eto, blizu tog mjesta sam ja sjedila.
Ne znam zasto ovo pisem,ionako nemam posjetitelja.to sve iz razloga sto mi se ne da komentirati tude blogove.znate kako je…uglavnom nemam nikom nista za rec.
Post je objavljen 14.02.2007. u 22:50 sati.