Ne želim promijeniti svijet. Ili ne mogu. Neki kažu da bi nam bilo bolje bez tih koji govore da žele promijeniti svijet. Djelomično se s njima slažem. Glupa zamisao za jednu tinejđerku koja tek uči živjeti. Ali izgubljena sam a potpuno bespomoćna na ovom svijetu. Pretvaram se u njih , uskoro ću biti kao oni i misliti samo na jedno: kako zadovoljiti samo svoje potrebe a druge gaziti. Novac.... To će postati moj ideal. A moja duša? Tko mari za nju? Nestaje.... Postajem robot programiran po tuđem programu. Gubim sebe. To ne želim. Ne mogu se snaći u ovom svijetu. Sve je to bolno za mene.Previše. Zašto plačem? Nitko me ne čuje. Svatko je zabavljen svojim i nitko nikoga ne voli. Svi su zaljubljeni u lovu. Što nam se to dogodilo? Zar vam nikad nije došlo da stanete,da se okrenete oko sebe i pitate se tko ste vi zapravo? I što značite zaista?
Ah...ostajem neshvaćena i plešem na kiši jer se radujem suncu.....
Želim samo da uživam dok još postojim....jer dok se pretvorim u prah i izgubi mi se svaki trag, neću moći...
Ne živim od iluzija (kao neki)...
Ajde, bilo bi jednostavno zavuči se u svoja četiri zida i čekati spasitelja...ah.. ali nema smisla....
Nemojte krivo shvatiti, ja ne zagovaram hedonizam.baš suprotno!!
Živjeti ispravno je teško jer je sam taj pojam relativan, a mi smo suviše ograničeni...
....nekad ne želim spavati jer smatram da propuštam puno toga....
i dalje se smijem....
sebi.
Možda previše volimo ovaj svijet... ali on nas uništava jer dopuštamo..
Da stvori od nas robote da bi funcionirao kako treba....
Ma jebeš funkcionalizam!!!
Svi postajemo jednaki a kome to koristi??
Uniformirani svijet...
Možda nama upravlja neki stroj a da toga nismo ni svijesni...i naređuje nam...
Naređuje nam kako živjeti, što jesti, što čitati, gledati, nameće nam vrijednosti, što voljeti, što mrziti....
Globalizam... tako se zove, kažu...
A što bi bilo da se toga oslobodimo?? Da li bi i dalje bili ljudi ili bi željeli da se drugačije nazivamo??
Da li bi kao drugačiji mogli opstati??
Možda bi bili sretniji..možda bi spoznali Veliku tajnu... svega...
To je samo moj san...
Želim se jednog dana odijeliti od svijeta i spoznati sebe jer tko spozna sebe, taj je spoznao najveću mudrost svijeta i Veliku tajnu..
A kako i gdje?
Znam da ću jednog dana otići... ovo je zatvor za moju dušu koja želi oslobođenje...
Razmišljam o Indiji...
Nekako mi se čini da je to sasvim drugačiji svijet..poseban..duhovan...
Otići u neki hram (budistički) i tamo se koncentrirati samo na Istinu..
A zasad plešem i smijem se sebi jer sam zarobljena
I čekam da se sama oslobodim.......
Post je objavljen 14.02.2007. u 22:24 sati.