Kroz presusene izvore mojih snova
Trazim tracak nekadasnje opsesije.
Polako se gubeci u nebitnim cinjenicama
Ne pronalazim ni zrnce nekadasnje zivosti.
Gdje sam se u meduvremenu izgubila?
Najtuzniji stihovi ne izlaze nocas iz mene.
Samo stihovi razocaranja i duboke nezainteresiranosti.
Sjedeci na rubu i gledajuci zvijezda znala sam sto zelim
No, prefektirajuci stanje spoznaje, spoznala sam da je sve proslo.
I nista mi vise nije jasno.
Kvragu, nek mi neko objasni kog vraga ja tu pisem?!
Ko izgubljena kap vode u pustinji trazim nekog da me pronadje.
Ali zvijezde su previsoko.
Mozda i moje lice krije lica jos...
Hmm... Znam da ih imate. Jel mi moze netko posuditi?
Jer moje ocito previse otkriva.
I know someday you'll have a beautiful life, I know you'll be a star. In somebody else's sky, but why can't it be mine?
Ako jednom odeš, nemoj se okrenuti, jer ako se okreneš moraš se vratiti, a ja ne želim da se vratiš odlazeći.
Uopce ne pokusavajte otici. Tako se necete trebati vracati odlazeci.
Post je objavljen 14.02.2007. u 22:06 sati.