2. MIRZA
Na izlazu iz kampa, naletim na Mirzu. Prizor je krajnje simpatičan. Klati se poput seoskog pijanca, nosi ribički šešir načičkan bedževima, frizura odaje mrežni napon od 220 volti, gol je do pasa, ali je pocrvenio poput zidara gastarbajtera – ruke su mu crvene do ramena, a trup mu je blijed kao zid. Treba treći još to, da nije panker nego samo znatiželjnik, a već se dobro uklopio. U lijevoj ruci nosi teško ložište za roštilj, u desnoj kao proturavnotežu praznu plastičnu bocu. Uravnotežen, krivuda po cijeloj cesti.
-E izvini brate, da ne moraš možda žere za posudit?- češe se po kosi dok iz nje ispadaju komadići blata.
-Nemam brate. Samo ovaj upaljač – pipam se po džepovima, tražim upaljač
-Zippo?-
-Jok. Plastični.- izvučem ga i kresnem jednom,dvaput. Naravno da ne radi.
-E, jebaji ga onda. Moram nać žeravice, moram nešt ispeć, umirem. -
-A štaš jest?-
-Neam pojma. Ma sve može! Tolko sam gladan da bi mogo uvatit nekog goluba pa mu zakrenit šiju.-
-Di ćeš to jest, crni Mirza! Odvratno! Mi smo to jeli u ratu, pa se nikad nismo najeli.-
-Znaš kakva supa od tog bude...Ma, ne znaš ti šta valja. – odmahne rukom
-E bome znam. Sad baš idem na bazen.-
-Pa jel ti nije dosta vode od noćas?
-Jebiga, prespavo sam kišu.-
-Nije to bila kiša, nego biblijski potop! Indijski monsun, jebote!
-Idem se bućnit samo da se malo dobijem. Moram, čovječe, pa sav sam se slijepio-
-Pa cilj ovog svega i je da budeš prljava stoka! Barem tri dana u svom životu ne moraš se tuširat i prat!- sreća mu zaiskri u očima
Treba reći da se Mirza u stvarnom životu tušira gotovo svaki dan, bila ljeto ili zima, studira medicinu, i ima curu već nekoliko godina, i ne izlazi baš previše. Ovo mu je prvi festival.
-Dobro, Mirza, svako svoje, ti svog goluba, ja svoj bazen.-
-Jesi probao skakat na glavu potok? Ludnica, čovječe!-
Sve bi to bilo u redu da se ne radi o potoku koji je dubok taman toliko da se u njemu ohladi gajba piva. Do pola.
-Jebiga, care, ipak sam ja gradski dečko. Ne znam ti ja te potoke i jezera, sumnjivo to meni. Možeš pokupit neki virus a da ni ne znaš.-
Mirza odmahne rukom, zbog čega se skoro sruši na cestu, pa je presječe teturavim hodom. Zamalo ga pokupi Škoda Favorit posuta krpicama rđe, koja cestom gruva i puca kao traktor. Auto naglo skrene, a vozač, golobradi momčić s paperjem po obrazima, koji izgleda kao da je jučer prvi put sjeo za volan, zagalami kroz prozor:
- Pazi majmune, nije ovo tvoja cesta!-
-Mama ti majmun!- izdere se Mirza i nestane uz zavoj.
(nastavit će se jerbo imade joštekar do kraja)
Post je objavljen 14.02.2007. u 16:59 sati.