Eto, desilo se i meni da me izaberu za štafetu .Radost me svu prožela. Koja čast i slava. Možda i u novinama objave moju sliku jer nije to mala stvar biti nositelj štafete. Oduvijek se biraju najbolji omladinci. ( Osjećam nečiju ruku na mom ramenu. Poznat mi glas izgovara – Mama, pa ne ta štafeta. Zbunjeno se okrećem i priupitam – Pa zar to nije savezna štafeta ? )
Mislim, što da kažem ? Kad sam pročitala da sam na jednoj listi među pet izabranih ….. a nije to pisanje o Titovoj štafeti.
Dakle.
Šta jako krijem (ko zmija noge, jel ko vidio zmiji noge ? Nije. Jer ih krije.)
1. Nitko ne zna da ja ne volim tenfaje. Već svi misle kako ja ne znam to skuhati a ( moram priznati ) puštam susjede, prijateljice i prijatelje, kolege i svu širu i dalju rodbinu u Međimurju da se trude i da mi objasne kako se to radi. Skrušeno priznajem da ja to jelo ne mogu smisliti ( to s vrhnjem , užas ! ) i zato moja obitelj nikad to nije imala na jelovniku a možda bi im bilo ukusno. Ali zato često zasmrdim stan pripremanjem krpica sa zeljem koje oni ne obožavaju ali ih obožava glavna kuharica u našoj kuhinji tj. ja, hehehe.
2. Drugo ( pa već sam napisala broj dva ! ) ne lako ( = teško ) priznajem da sam bila voditeljica Omladinskog radija na Radio Čakovcu. Znate kad je to bilo? Kad je radio bio tu gdje je danas nadvožnjak za Kalničku ulicu, Strahoninec ili Jug ili kam već putujete i iz kod pravca dolazite ili odlazite. Kaj ne vjerujete ? Znam, od kad hodate ovim svijetom vi znate da je tu nadvožnjak i nikako drugačije. Za provjeru pitajte baku,prabaku, djeda ili koga već od maaaalo starijih imate. Urednik na radiju bio je Ernest Fišer.( još je živ !). Zašto više nema te emisije na radiju ? ( vidim vaš znatiželjni pogled ). Pa, ja već jaaako dugo nisam omladinka.
3. Nešto što bi vi bez moje pomoći teško otkrili je da imam radove ( literarne ) objavljene u knjizi. Ali, moje prezime iz tog razdoblja malobrojni znaju i teško ćete to pročitati. Po promjeni prezimena moji pjesnički i pripovijedalački radovi završili su u fasciklima koji mi sada oduzimaju prostor i sprječavaju me u slobodi kretanja. ( zamislite kako je to u malom stanu – a u njem knjižnica, arhiva, radna i dnevna soba, spavaonica, etc. A samo 55 m2.)
4. Zašto sam negdje na početku radnog vijeka učila djecu crtati ? Sigurno se pitate. Pa zato što je mene crtanju učio naš proslavljeni Edo Lukman. ( mislim da ga svi moji dragi čitatelji dobro poznajete pa ne morem o njemu navoditi više podataka ). A kad me učio ? Dok smo zajedno sjedili u klupi u četvrtom razredu osnovne. Eto. Više neću kriti. Sad znate zašto ja znam nacrtati samo nekoliko objekata iz vidokruga. Kriv je moj učitelj koji me premjestio od Ede.
5. Uh. Već peta točka a ja se baš raspisala. Sad ću dalje u natuknicama.
- Zašto Modra lasta još izlazi ? Jer sam i ja bila suradnik i podpomagala raznim oblicima pismenog izražavanja zanimljivosti tih novina.
- Zašto Đura z Međimurja pri našem susretu ( mom i njegovom ) duuuugo ostaje u razgovoru ? Ne zato sto bi ja njemu ispričala kakav dobar vic. Ne. Ne. Već da se dogovorimo za godišnjicu mature.
- Zašto Žiga z Međimurja iliti Mirko Švenda pri našem susretu obraća mi se – Kako ste drugarice ? Zato jer mi je bio đak. Sjedio je u prvoj klupi i uvijek marljivo upijao znanje.
- Joj koliko bi tog još moglo biti ali ne smijem iscrpsti vaše vrijeme i strpljenje.
A sad ono najvažnije :
- štafetu predajem :
1.Andrej šarmantan
2…. Ifka…
3.cure s ulice
4. myself in the world
5.Pepe
Ne znam kako ćete to prihvatiti ali se nadam da ja neću imati nikakvih posljedica. Mislim ono – potpuno ignoriranje mog bloga.
Ako vam je to strašna tlaka a vi " zaboravite ".
Sigurno vas neću provjeravati.
Oni koji su očekivali da ću navesti njihova imena i tako im doturiti štafetu a ja to nisam učinila neka ne tuguju. Vjerujte mi nije bilo namjerno. Zaista. Mislila sam da ste već sudjelovali pa da vas ne gnjavim.
Još čitate ? Čestitam Ti/Vam. Osvojili ste medalje za upornost ( zlatna ) za strpljivost ( zlatna ) za izdržljivost ( zlatna ). Javite se na moj mail pa ćemo se dogovoriti o uručivanju istih – u Cveku, Sohu ili di već.
Tschüs.
Post je objavljen 14.02.2007. u 14:11 sati.