Marketing
Valentinovo na hrvatski način
Valentinovo, odnosno, njegovo obilježavanje, u svijetu ima dugu tradiciju.
U svijetu rekoh.
Isto tako ono ima posebnu simboliku i razlog zašto se u nekim zemljama stoljećima obilježava.
U nekim zemljama rekoh.
Kod nas je Valentinovo, kao i sve drugo što smo na silu, kao tranzicijsko društvo, preuzeli od zapadnog svijeta, izokrenuto do te mjere da je potpuno izgubilo svoju početnu svrhu i značenje.
Postalo je samo sebi svrhom, odnosno sredstvo izbijanja i posljednje pare iz džepa sirotom, friško iz komunizma izašlom, svega željnom Hrvatu.
Ako smo uspjeli do groteske izopačiti slavljenje Božića za koje, unatoč represiji, ipak sačuvasmo nekakvu tradiciju, nije ni čudo da je Valentinovo koje kod nas nikad nije imalo neku značajniju ulogu, preraslo u surogat, za nekad obljubljeni, a danas totalno OUT praznik – Dan žena, samo što se više ženama ne poklanjaju crveni karanfili nego crvene ruže, zapravo bilo što crveno, važno da se troši!
A Dan žena nekoć je izgledao ovako.
Osmi je mart – Dan žena.
Tri su sata popodne. Drugarica žena izlazi na portu tvornice u kojoj je upravo odradila osam-satnu šihtu u kojoj je dva puta prebacila normu, zajedno s još morem žena, njezinih kolegica. Umorna žuri kući pospremati i kuhati jer danas je poseban dan, Dan žena, njen dan.
Drug muž ostaje, nakon tri sata guzeljanja u uredu (on je rukovodilac u svom OOUR-u) svoje tvornice, na zajedničkoj proslavi Dana žena s drugovima i drugaricama iz firme.
Udane drugarice žure doma pospremati i kuhati, a one neudane ostaju slaviti s drugovima kolegama kojima se nikamo ne žuri.
Drug muž već pomalo supijan veselo im čestitava njihov dan, sveudilj ih razdragano pljeskajući po guzicama i dijeleći crvene karanfile svakoj.
One, jednako tako supijane, veselo se hihoću.
Devet je sati naveče.
Ručak pripremljen s posebnom pažnjom već se odavno ohladio.
Drugarica žena već je odustala od čekanja da se drug muž pojavi kod kuće.
Stavlja ručak u frižider, za sutra i sprema djecu na spavanje.
Ona, iako već umorna, ima još ponešto za obaviti u kući.
Taman kad je mislila leći drug muž zvoni na vrata.
Ona mu otvara, a on se pijan oslanja o štok sa poluosušenim crvenim karanfilom u jednoj i parfemom Pokošeno sijeno (kojega je tren prije kupio u birtiji od nekog švercera-gastarbajtera) u drugoj ruci, razdrljene košulje i zgužvanog sakoa, ljubi je u obraze.
Bez riječi ga prima pod ruku i odvodi do sobe.
On je pita zašto je namrgođena, pa danas je njen dan, a gle i poklon joj je kupio, malo je slavio sa svojima s posla i onesvijesti se u krevet.
Ona ga skine, obuče mu pidžamu, pokrije ga, navije sat u 5 i 15 i legne kraj njega.
Sutra valja odraditi normu.
E pa...
Sretan vam Dan žena...pardon...Valentinovo!
Post je objavljen 14.02.2007. u 09:46 sati.