Danas želim govoriti o sebi i svojim ljubavima. Jedna od njih je umjetnost, a najdraža mi je književnost koja me nadahnjuje, inspirira, proširuje moje vidike i ispunjuje me u potpunosti. U doticaju s umjetnošću osjećam neopisivu toplinu i sreću koju nitko koji ne voli umjetnost ne može shvatiti. Mnogima je čudno kako ja mogu voljeti nešto recimo to tako "ne zanimljivo", ali ako ne bi voljela književnost to samo znači da ne bi prihvaćala samu sebe niti svoj život. On je usko povezan sa umjetnošću koju ne želim odbaciti. Svatko od nas ima svoju ljubav i znam da jednim svojim dijelom živi za nju. Meni je umjetnost popout stvarnosti koja je svuda oko nas, npr. u mnogim romanima koje sam pročitala shvatila sam da se sadržaj toga djela iz prošlosti reflektira na sadašnjost te se može poistovjetiti sa našim vremenom. Pa to je prekrasno koliko možemo naučiti o sadašnjosti kroz prošlost i kako možemo shavtiti ljude koji su živjeli stoljećima prije nas, a opet su težili istome i imali slične ciljeve. Umjetnost je trajna, vječna, ne uništiva, odupire se vremenu. Kada sam nesretna, a nema prijatelja da me utješi samo se okrenem umjetnosti i nađem željenu utjehu. Ona mi je poput najboljeg prijatelja, može izliječiti sve moje boli te mi daje snagu da krenem naprijed. Postoji naravno razlika između nas i umjetnosti, mi smo nesavršena, grešna, smrtna bića sa svojim vrlinama i manama, ljubavima, patnjama, emocijama, željama, težnjama itd. Ipak mi smo "remek-djelo" svijeta. A zašto, zato da nije bilo nas nikada ni ne bi postojala umjetnost, jer nju je stvorio i stvara je čovjek. Nitko ne može definirati umjetnost, za mene je ona dio nas samih i dopire iz dubine našega srca. Ona je najsnažnija emocija. Umjetnost je moj život. Nikada to neću poreći i ne sramim se te nekima "čudne" ljubavi. Kao što mi je potreban zrak tako mi je potrebna i književnost. Nemoj te misliti, da vas dragi moji prijatelji ne volim, ma vas obožavam, jer moj život upotpunjujete i činite ljepšim mjestom, a književnost me samo iznova podsjeća tko sam i čemu težim!!!!!!
Aforizmi
Biti velik, znači biti neshvaćen.
Ja nisam mudar i to znam,
drugi nisu mudri i to ne znaju.
Kakva bi tišina nastala kada bi ljudi govorili
samo ono što znaju.
Oni koji znaju govoriti
govore kratko.
Samo čovjek koji prezire ljubomoru
dostojan je nje.
Samo je jedan kutak svemira kojeg
možete popraviti, a to ste vi sami.
Čovjek ima samo ono što daje!!!
Post je objavljen 14.02.2007. u 09:25 sati.