Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Napisati, na primjer: ˝Noć je osuta zvijezdama
i drhte, plava, nebeska svjetla u daljini.
Ponoćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Volio sam je, a katkada – i ona je mene voljela.
U noćima ko što je ova držah je u svom naručju.
Ljubio sam je toliko puta pod beskrajnim nebom.
Ona me voljela, i ja sam nju katkada volio,
a kako i ne bih ljubio njene velike mirne oči.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Misliti da je nemam. Osjetiti da sam je izgubio.
Čuti beskrajnu noć, još beskrajniju bez nje.
A stih pada na dušu kao na pašnjak rosa.
Što znači da je moja ljubav nije mogla sačuvati.
Noć je osuta zvijezdama i ona nije uz mene.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Moj pogled je traži, kako da je želi približiti.
Moje srce je traži, a ona nije uz mene.
Ista noć bjelinom ovija ista stabla,
a mi, oni nekad, više nismo isti.
Više je ne volim, zbilja, a koliko sam je volio.
Moj glas je tražio vjetar da dođe do njena sluha.
Drugome. Pripast će drugome. Ko nekad mojim poljupcima.
Njen glas, njeno čisto tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zbilja, a možda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a tako beskrajan zaborav.
Jer sam je u noćima ko što je ova držao u svom naručju,
moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Makar ovo bila posljednja bol koju mi zadaje,
a ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Pablo Neruda
SRETNO VALENTINOVO!!
VOLITE JER LJUBAV JE VJEČNOST!!
Post je objavljen 14.02.2007. u 06:30 sati.