Marketing
*Djevojcica i livada
...odjednom se stvorila usred neke livade. Zasljepila ju je svijetlost. Kod Genija je bilo ugodno i mracno, prasnjavo, jedna svjeca na stolu i jedna na kaminu, a tu je sjalo sunce, kao da je sredina proljeca, kao da je suncu prvi puta da sja, pa daje sve od sebe.
Nista joj nije bilo jasno. Pomaci su joj se uvijek dogadjali, ali nikad ovako snazno, samo bi ponekad vidjela obrise nekih mjesta. Sad je fizicki bila tu. Trava joj je skakljala tabane, sunce udaralo u oci i lagani vjetar joj ljubio obraze. Pogledala je na travu, bila ja kao presvucena slojem želea od jabuka, ljeskala se na suncu. Shvatila je da su joj nestale cipelice i da je bila bosa. Zacudila se. Onda je vidjela i nedostatak i ostale svoje odjece. Na sebi je samo imala veliku spavacicu, onakvu kakvu je nosila baka, bijelu s crvenim obrubom. Napinjala se na vjetru kao jedro, malo zanosivsi Djevojcicu, nenaviklu na sjaj i svjezinu. Kako se ovo razlikovalo od svega sto je vidjela do sada!
Livada je bila velika, a ona je stajala nasred nje. Daleko ispred se nazirala suma, tamnozelena i visoka. Ljuljala se s vjetrom, fuckajuci grancicama, dozivajuci sve zivo da joj se priblizi.
Nije bilo kukaca. Nije bilo cvjeca.
Samo bogat tepih trave pod nogama, toliko gusta da se zemlja nije ni nazirala, samo se njen miris sirio posvuda, zavlacio se u nosnice, skakljajuci joj disne puteve. Zasmijala se. Trava, livada, suma, Sunce i oblaci. Oblaci kao ovce, kao vata na prasnjavom umjetnom boru koje je Genije vadio za Bozica, ali tisucu puta bljestaviji.
Prstici su joj prolazili kroz travu. Nikada nije udahnula zraka bez prasine, sada ga se nije mogla zasititi.
Vjetar joj je jos malo jace puhnuo u leđa i sda ga je poslusala, potrcala je prema sumi sto su je brze noge i vjetar nosili. Zemlja je odbacivala njene korake, sunce grijalo, a vjetar hladio. Osjetila je kako joj je nesto dotaklo obraz. Ciknula je i zastala. Bio je to bumbar, dlakav, zlatan i velik kao šaka! Zasmijala se! Prepala se obicnog bumbara!
Sada se utrkivala s njim. Zujao je i brundao, ali se trudio da je ne ostavlja samu.
Suma je bila blize nego sto je izgledala. Veliko drvece kojemu su godine nalagale ozbiljnost, zviždilo je na vjetru, mahalo listicima i plesalo. Lovilo je Djevojčicine kose, čupkalo spavacicu, skakljalo bokove i trbuh. Bacalo je blikove suncane svjetlosti na nju.
Bumbar se izgubio. Dozivala ga je, ali on nije odgovorio. Trazila ga je, prolazila izmedju drveca, gledala u grmlje, nista.
„No dobro, neces se igrati ne moras!“ uzviknula je i nasmijala se sto govori nikome. Smijeh je odzvanjao kroz sumu. I jos je nesto zvonilo, ali što? Pogledala je kaokolo, i nije vidjela nista, samo je cula lagani zvon i zuborenje. Znatizelja ju je kopkala, potrcala je prema zvuku, a on se pojacavao kako se ona priblizavala, kao da ju je mamio. Dotrcala je do nekog grmlja, probila se kroz njega i skoro pala u potok!
„Znaci, ti si zuborio!“
A i bumbar je bio tu! Zujao je poslovno oko nekog lopoča, a on mu je mahao tuckom ispred nosa.
Probala je vodu i bila je topla i svjeza u isto vrijeme, tekla je ni brzo ni polako.
Ciknula je i skocila u nju, dignuvsi cijeli vodoskok kapljica u zrak. Proplivala je par metara, spavacica se izvijala u vodi poput sirene.
Zaronila je.
nastavak Djevojcice i Genija
Slusa se: Sigur Ros – Gong
Zeli se: casu soka od visnje, najkiseliji moguci.
Osjeca se: posljedice droge (puding od cokolade)
Post je objavljen 13.02.2007. u 21:14 sati.