Marketing
Buntovnica ili pravednica?
Danas sam između svakojakog baljezganja mog tate,uspjela izvući jednu temu za post.
Naime rekao mi je da sam kao mala uvijek izazivala batine i da se bezbroj puta morao suzdržati da me ne istuče(jer ima jako slabe živce).Kaže da sam ga provocirala,da sam bila bezobrazna,prepotentna i bahata!
Izazivala sam ga riječima,suprostavljala mu se i na svaku njegovu dodavala svoju!
Još se uvijek sječam njegovih tako čestih riječi:Mala,ti si previše prepotentna za svoje godine!
Već mu vidim bijes u očima i živce kako mu kuhaju,a para izlazi na uši!
Ja bih to ipak malo drukčije sagledala!
Nisam se nikada osjećala kao dijete.
Nisam nikada dopuštala odgovore poput:Zato jer sam ja tako rekao!
Nisam se nikada smatrala dužnom slušati naredbe roditelja,samo zato jer su mi roditelji!
Uvijek sam tražila pravdu i tražila svoje prava!
Nisam dopuštala da me redu uči netko tko ga se ni sam ne drži!
Zašto sam bila prepotentna?
Zato jer nisam rekla:Da,tatice!Dobro tatice!Iako si u krivu,dobro tatice!
(a morate razumijeti da su takvi okršaji bili uglavnom s njim,dakle njegove primjedbe i zahtjevi i naredbe bili su sasvim glupi,nepravedni i iako sitnice ponekada,nisam htjela davati za pravo njegovim glupostima)
Jesam li ja bila prepotentna ili pravednica?
Rekla bih ovo drugo!
Pa eto primjer kako je to bilo kod mene!
"Zašto ne smijem ići vani?"
"Zato jer sam ja tako rekao!" (a razloge bolje da ne znate,bolesni um)
"Navedi mi jedan razlog i ako je dobar nema problema!"
"Ne svađaj se sa mnom!"
"Ali zašto?"
"Zato jer sam ja tako rekao!"
"Kakva je to pravda?"
"Ne provociraj me jer ću te isfliskati!"
...
Tu već počinjale padati teške riječi...A kako sam ja jaka na riječima i skrešem sve u facu,bilo je grozno!
Čim se djeca suprostave roditeljima odmah su bezobrazna!Čim se učenici,iako sasvim kulturno,suprostave profesorima,odmah ih šalju kod ravnateljice i obavještavaju roditelje o tome kako im je dijete bezobrazno!
Jako sam se često svađala zato jer roditelji tretiraju djecu kao da nisu ravnopravni ljudi.
Npr.dok radiš nešto tebi važno,usred nečega si,bilo učenja ili je kraj neke serije,filma,netko od roditelja ti kaže da moraš ići u trgovinu.Ti to naravno odbiješ,objasniš da ćeš ići kad završiš,nije hitno!
Tu krene svađa:"Ti ništa ne slušaš!Ti si razmažena!Lijena!Ništa nećeš raditi!..."
Ponovno objasniš kako nije hitno i čemu svađa,napraviti ćeš to!
Objašnjenje ne pomaže!
Ti si taj koji je opet kriv,opet izaziva i opet nevalja!Oni jednostavno očekuju da na svaku njihovu riječ skočiš,pustiš sve drugo,i kao poslušno pseto izvršiš naredbu!
A da postavim pitanje!
Da je taj isti roditelj gledao svoju omiljenu seriju,a dijete ga nešto zamolilo,bi li to učinio?
Naravno da ne bi!
Odgovor bi bio(a znam da ste svi to već čuli):"Sačekaj malo,samo da završi serija"
Zašto bi za djecu vrijedila drukčija pravila?
Nije u redu da se djecu tretira kao inferiorna bića,da im se zabranjuje izražavanje mišljenja,ili još gore da ih se zbog toga kažnjava!
S djecom treba postupati kao s ravnopravim bićima,poštivajući ljudska prava.
Treba postavljati granice u odgoju,nisam nikada bila protiv toga,ali s time da se djeci lijepo objasni zašto je nešto tako i da taj razlog naravno bude valjan.
"Mama,idemo kod rođaka?"
"Ne"!
"Zašto!"
"Ne idemo i gotovo!"
Ovakvim odgovorom nismo riješili problem!
Dijete će navaljivati i naposlijetku biti ljuto jer ne vidi razlog zašto ne idu,kada su uvijek prije išli.
Da je dogovor bio(u skladu s relanom situacijom)
"Molim te sine,mamu boli glava,zato ne bih danas išla!Hoćeš biti tako dobar pa pustimo to za drugi put?"
"Sine,danas sam jako umorna,stvarno nisam raspoložena da idemo sada kod njih.Obečajem da ćemo ići kada budem odmornija.Jel u redu?"
Ako smo dijete od početka pravilno odgajali,mislim da ne bi trebalo biti problema!
Osim toga,primjetila sam da roditelji pomoću svoje djece jačaju svoj ego!
A dijetetovo suprostavljanje roditelju,smeta njihovom egu!
Ako ne vlastiti život,barem dijete mogu kontrolirati.Ako i nad njim izgube kontrolu,to je propast!
A možda je veća kontrola u prividnoj kontroli djeteta,nego kontrola pomoću straha i naređivanja.
Ako dijete misli da je ravnopravno i da i ono sudjeluje u donošenju odluka,vi ste u prednosti!
Dok sam se svađala s tatom,cijelu bih svađu izokrenula tako da bih mu počela predbacivati za sve ono što on čini.Istina boli! Tek bi se tu razljutio!
Ali on mi ne može reći da ništa ne radim i da sam lijena,i nema se pravo ljutiti na mene ako odbijem napraviti što mi je rekao(a da majka kaže to isto napravila bih) kada ni sam ništa ne radi po cijele dane,nego spava-a on je taj,koji bi kao roditelj,trebao nešto učiniti za svoju obitelj!
Dakle,ovim zadnjim primjerom htjedoh reći da pazeći na to kakvi smo ljudi,na to kako se odnosimo prema djeci,pazimo na svijet!
Jer djeca uče na primjerima!Ako primjer nije valjan,nemamo pravo zahtjevati od djeteta da čini suprotno od pruženog primjera.
A upravo će ta djeca kada odrastu biti ovaj svijet i odgajati svoju djecu!
Odgajajte djecu pravilno,napravite od njih karakterne ljude sa svojim stavovima,pustite ih da se slobodno razvijaju(jer 80% ljudi ne bi bilo što su sada,da su se slobodno razvijali) i naravno budite primjer! :-)
I da,pustite da i oni vas nešto nauče jer zasigurno imaju što!
Oprostite mi na dugom postu,ne običavam toliko pisati,ali ova me tema zanima,ova me tema ljuti i imam primjera za napisati,da ne bi stalo u knjigu :-)
Post je objavljen 13.02.2007. u 16:36 sati.