Evo sve je opet u duhu ljubavi....gdje god se okrenemo sve sama srca crvena boja i parovi....
......dok neki samo hodaju punim ulicama s mp3om u ušima neosvrćući se na na žamor koji ih okružuje...
takve ljude svaki pogled na zaljubljene boli , žele prihvatiti kako je to njihov izbor..ali nije prazna sjedišta u autobusu,neonska svjetla,imaginirani izlazak u svijet....samo je još jedno od perspektive takvih ljudi...nekada i oni požele imati nekoga, i oni žele osjetiti kako je to da svako valentinovo nisu sami...žele samo primiti nekoga za ruku,ali oćito to je postalo tako nemoguće,tako sjebano i tako teško....osvrćem se na ulici tražeći pogledom još usamljenih ljudi...ne vidim ih ....idem dalje i govorim sama sebi da je sve otišlo u kurac nek svi lagano jedu govna....opet sam sama ....kolotečina dosadnoga života i uzaludnog maštanja....a najgore je od svega što oni koji mi se sviđaju me ne zapažaju ili jednostavno žive negdje drugdje daleko od tu....pa još dalje i dalje...
Post je objavljen 13.02.2007. u 17:17 sati.