Unaprijed se ispričavam, ali poznata sam po kompliciranju stvari i to sve u svrhu rasčlanjivanja .
Kad sam imala šesnaest dijagnosticirana mi je bolest od koje patim dan danas. Jedino što mi preostaje je uvijek i u svakom času paziti na ono što jedem, uz još nekoliko sitnih savjeta baziranih na zdravom životu.
Onda sam mislila da je smak svijeta, ali uz pomoć jednog doktora iz Švicarske (pokoj mu duši), uspjela sam svoj život dovesti u red.
Prvu torturu koju sam prošla je stroga dijeta ili takozvano - čišćenje.
Danas bi umrla prolazeći kroz to s obzirom da sam odgovorna za kuhanje cijeloj obitelji uz ostali bezbroj obaveza koje pritišću jednu majku, domaćicu, poslovnu ženu i hrvaticu.
Dijeta je imala šest faza u šest tjedana i nakon toga zdrava ishrana do kraja života.
1. faza (tjedan): koštunjavo voće 30 dkg razdijeljeno na tri obroka
2. faza (tjedan): koštunjavo voće 10-20 dkg + voće bilo koje 10-20 dkg
3. faza (tjedan): koštunjavo voće 10 dkg + voće 10 dkg + sirovo povrće 10-20 dkg
3. faza (tjedan): do pola kg (svega navedenog + skuhano povrće (na tri obroka))
4. faza (tjedan): do pola kg (svega navedenog + žitarice (tjestenina, kruh, cjelovito zrno kuhano ili kako god))
5. faza (tjedan): do pola kg (svega navedenog + riba)
6. faza (tjedan): do pola kg (svega navedenog + bijelo meso (piletina, puretina, teletina i janjetina))
Vode u neograničenim količinama. Hrana isključivo kuhana. Mlijeko i mliječni proizvodi - zabranjeni. Pečeno, frigano - nikad. Konzerve, eovi i ostala sranja: strogo zabranjeni. Salame, sušeno meso - strogo zabranjeni.
U tih 6 tjedana smršavila sam 14 kg iako nisam imala potrebe toliko mršaviti. Nakon toga sedam godina sam bila zdrava provodeći zdrav život što je uključivalo: dva sata dnevno šetnje sa psom, dva sata teretane, sat namakanja u kupki sa algama iz mrtvog mora (danas ne znam da li bi svijećom mogla pronaći 5 sati samo za sebe). U međuvremenu sam rodila prvi put i nadebljala se nisam niti grama, čak sam mjesec dana nakon poroda pala ispod svoje normalne težine, a sve je krenulo naopako kad sam drugi put zatrudnila i kad su se hormoni upleli, štitnjača i svašta nešto.
Već nekoliko godina borim se sama sa sobom, sa bolešću koja se vratila opet u svom najopakijem izdanju i sa viškom kila. Nemam snage proći ovu istu proceduru jer na početku sama sebe osuđujem na propast, a kako bi potkrijepila svoju tezu mogu vam samo napisati koliko je moja obitelj suosjećajna kad me na povratku sa zbora, gdje vodim svoju kćerku, u skoro 22:00, na voćni dan šalju u pekarnicu po burek .
Trebalo mi je nešto jače od mene same da me dobro prodma kako bi krenula u borbu opet ispočetka.
To sam sad našla ovdje.
................................
Dakle, od 16 godine znam podosta o prehrani, kalorijama i sastavu pojedine namirnice i nikako mi nije sjedala ova podjela na škrobni i ugljikohidratni dan s obzirom da je škrob jedan iz podgrupe ugljikohidrata. Dakle, imamo dva ugljikohidratna dana koja silno pokušavam razumno podijeliti i nikako mi ne uspijeva (barem ne po sastavu osnovnih navedenih namirnica u propisanoj dijeti). Jedina logična podjela bi bila na škrob koji u velikoj količini u probavnom procesu prelazi u glukozu i time održava nivo glukoze u tijelu, a on je zaslužan i za suvišnu glukozu koju nakupljamo (u tu grupu bi spadale sve mahunarke, uključujući i kukuruz, krumpir, mrkva, pšenica, raznorazne sjemenke i riža...(sve što se mljevenjem može pretvoriti u brašno, kad ih prethodno osušimo, a od njih još možemo napraviti i ljepilo )), i na ugljikohidrate sa velikim udjelom vlakana (celuloze) i služe za poboljšanje peristaltike u tijelu (u tu skupinu spadaju: blitva, špinat, brokula, kelj, mahune, kupus, raštika...). To bi imalo apsolutno smisla, jer bi se u tom slučaju koncentrirali na ono što prevladava u sastavu namirnice.
Slikovito opisano, jedan dan se bavimo razinom glukoze (probavljivim ugljikohidratima), a drugi dan za što bolji odlazak na wc (neprobavljivim ugljikohidratima), makar i ove namirnice utjeću na razinu glukoze.
No, da vas ne obeshrabrim predlažem vam ručak od leće. Ona ima jako niski glikemijski index, što znači da se škrob iz leće postepeno pretvara u glukozu i time spriječava nakupljanja viška šećera u tijelu, jer ga, dok se on polako razlaže, tim tempom trošimo a ne pohranjujemo ga kao rezervu, što obično radi naše tijelo sa viškom šećera.
Naš cilj je imati što manje REZERVE šećera.
Nemojte kolutati očima () kad vam kažem da možete pojesti varivo od leće, jer nigdje ne piše ništa o varivu. Samo provjerite sastav i sve će sjesti na svoje mjesto.
Dakle: