Marketing
Roses are red, violets are blue, zblju, zblju, zblju
Još jednom sam se uvjerila u odvratnu pokvarenu parazitsku narav penzića što žive iznad nas i svako tolko nam puštaju poplavu. Dostavili im mi račun za maleriju i boju. Ali ne. Da bar briznu u plač jer su hrvatski penzići i nemaju para! Oprostila bih im isti tren. No oni seru i impliciraju da izmišljamo i varamo ih i imaju argumente tipa "a ko je nama platio za štetu?" Ma fuj. Znam da ću i ja jednom biti hrvatska penzionerka i crnu vunu presti (kad još nemam dovoljno da plaćam 3. mirovinski stup), ali sva moja empatija i tolerancija prema gamadi staračkoj lihvarskoj nestala je. Da mogu, prijetila bih im i suptilno ih zastrašivala. Stavljala im mrtve štakore u kaslić, podmitila poštara da im kaže da im je zapio penziju, lijepila osmrtnice s njihovim imenima po zgradi...
A tu je i baba s najglasnijim televizorom u svemiru. Nakon telefonskih poziva (antologijska izjava: "Nemam ja nikakav televizor.") i pismenog obraćanja, mužjak je išao na vrata. Tu je gluha polumrtva kosturica rekla da nije to ništa glasno i zalupila vratima bez doviđenja.
Recite da sam odvratna, ali u afektu mi je palo na pamet da bi zgodno rješenje bilo izolirati ih na određeno područje, napraviti svojevrstan humani penzićki apartheid. Kako u Americi svi penzići lijepo idu na Floridu živjeti. Naši nemaju para, pa neka država lijepo oslobodi neku najmanje naseljenu i nepotrebnu županiju i tamo ih sve naseli. Nek svaki dan imaju osigurane ćušpajze, bingo, gimnasticiranje, heklanje i gledanje Vijesti. A vikendom koncerte Crvenih koralja i Viagru. I svi sretni.
Osim toga, Filip je neki dan navršio 30. Lijenčini se ove godine nije dalo ništa organizirati pa je sve proteklo mirno, komorno, dostojanstveno i rodbinski. To je bila i prilika za nove gastronomske spoznaje i vratolomije. Prvi dan obreda proslave bio je rezerviran za nešto smjeliju i inovativniju ponudu grickalica. Moj omiljeni način konzumacije tofua - pohani marinirani tofu s pripadajućim dipom:
Tofu narezati na kockice veličine samostalne lego kockice. Napraviti marinadu od 2 češnja češnjaka, 2 žlice nasjeckanog đumbira, 1 žlice šećera i trećine šalice soja sosa. Ubaciti tofu u to pa u friđ na 2 sata. Ocijediti ga i dobro obložiti mješavinom 150 g sezama, 1 žlice kukuruznog i 2 žlice glatkog brašna. Ispeći kartko dok ne posmeđi na ulju u tavi. Malo obrisati maščobu salvetom. Servirati uz dip od jogurta, limuna i čilija.
Pila se domaća sangria, idealno piće za vruće ljetne dane, ali u skladu s globalnim zatopljenjem ja sam je radila u veljači. Na butelju crnog vina dođe oko 3-4 deci vode, sok 2 naranče i jednog limuna i 2 žlice smeđeg šećera. Ja sam još u to nabacala nasjeckani svježi ananas.
Upotrijebila sam čileansko vino Gato negro, cabernet sauvignon. Ima ih hrpa u Vrutku i na akciji su. 30 kn. Nije loše ni za svakodnevnu kućnu konzumaciju izvan sangrije.
A za zaposlene domaćice koje se ne usude raditi tortu niti imaju vremena za to (službena izlika je "Nemam kalup za tortu", što je također istina) preporučam trešnjevačku slastičarnu Meli. Evo švarcvaldice (ne mogu si pomoći, uvijek mi je prva asocijacija na tu riječ dr. Udo Brinkmann 
) iz ptičje perspektive:
Sljedeći dan bio je rezerviran za konzervativniju i narodskiju ponudu, u skladu s profilom gostiju. Police sa špekom uz dip od sira, vrhnja, češnjaka, vlasca, mladog luka i začina (da, THE dip). Usput sam otkrila da je Budweiser na tržište izbacio tamnu verziju. Nije loša, ako volite žuhkije pivo. Malo vuče na Tomislava, ali puno ukusnije.
A evo što ujutro čeka one koji pretjeraju s rođendanskim gošćenjem...
(obrati pažnju na klima-uređaj na lijevoj čarapici).
Nedavno me inspirirao natpis na novootvorenom restorančiću Špajza na Kaptolu. Kaže, Gableci i oblizeki. Oblizeki. Odlična riječ. Dobar dan, molim vas jednog oblog zeku. Tad sam zaključila da će ime zalogajnice koju ću otvoriti kad na kvizovima zaradim milijune koje ću potom udesetorostručiti mudrim ulaganjem u dioničke fondove biti "Kod oblog zeke".
Ako netko misli da ću danas raditi ovo:
grdno se vara. Vidimo se u Močvari!
Post je objavljen 13.02.2007. u 14:28 sati.