Puno je svita koji imaju blagoslove koje ja imam, ali nisu ih ni svjesni, ne osjećaju njihovu težinu i istovremeno ne uživaju u njihovoj lakoći......
Bila sam trogodišnje, voljeno dijete kad je u moj život ušla ona....mala mrvica sa nebesko plavim očima, nemirnih ručica i još nemirnijeg duha....
Bila mi je fascinacija.....i nikad nisam sumnjala da ću zbog nje biti uskraćena bilo čega što sam imala prije nje...nisam se prevarila....Danas, kad razmišljam o tom blagoslovu sestrinstva žao mi je svih onih koji to nemaju....
Moja je sestra moj prijatelj, moj tisuću i jedan razlog, moja svetinja...
Moja je sestra možda karakterno puno toga što ja nisam, i ja sam vjerovatno puno toga što nije ona.
Moja je sestra moja škrinja sa najsvetijim blagom.....u njoj su moje tajne, moje strepnje,i dijete koje sam nekad bila....
Njoj ne mogu sakriti, lagati, odglumiti rolu.....jer ona zna čime se ponosim, čega se bojim, i u što vjerujem...
Moja je sestra moja ostvarena želja, moja inspiracija i utjeha.....
Daleko od toga da me ne zna raspizdit....
,ali kad shvatiš da i u tim momentima pobijedi ljubav za tu osobu, šta je to onda ako nije svetinja....
Mogla bi pisati o njoj satima.....o svemu onom šta ona je, o svemu onome što kod nje volim i što je čini takvom kakva je, o tome kako njeno postojanje djeluje na mene, o svemu onome što joj želim...ali neću, bit ću sebična.....ona je moja sestra, moj blagoslov, moja sreća.....
Dao Bog svakome da to osjeti!
Post je objavljen 13.02.2007. u 12:54 sati.