Dok klatim se na stapci
tankoj kao nit
ispraćajući čarobni kolorit jutra
okupanog kišom
zaogrćem haljinu bijelu
satkanu od najfinijeg peluda
prepuštajući se tvojim iskusnim rukama
računajući na tvoju plahost
na tek lagano pirkanje
koje prati lijenu misao na počinak
umorno klizeći
kao u smiraj dana
A tek je podne!
Post je objavljen 13.02.2007. u 11:57 sati.