u svijetu izvan svoje glave gladitor sam u areni dok me vrag povlaci za glezanj prema ponoru da mu se predam. nakon svake bitke uspravno stojeci iznad svojih osakacenih protivnika, cekam da moj bog Starfucker digne palac prema gore, da uslisi njihove muke i okonca stanje svijesti.
prije same borbe s gladijatorima u hodniku tik vratiju koje me dijele od arene, prije pocetnog stanja konfuznosti kad se vrata otvore I svijetlost me osljepi. trazim otiske prstiju nekoga koji je bio tu prije mene i necije poznato osakaceno lice nakon tolikih borbi, da mi pruza utijehu. U zaru borbe razmisljam o mnogim svijetovima o rajkom stanju regresije, te o procesu separacije ka individulnoj svijesti. neznam zasto sam jos u borbi sve me vise vrijeme gazi. znas nemogu ti ja funkcijonirati na toj povrsnoj razini…
tu mi glava pocinje biti teska te neizmijenicno propada s ljeve i s desne strane.
u stanju propadanja tijela necu imati vise snage oduprijeti se mojim protivnicima. tek onda i smo onda ce starfucker sici s svojeg prestolja i okoncat moje borbe. slomljenom lubanjom u zadnjoj borbi dok me puk slavi i odaju pocast mojim velicanstvenim bitkama, ja cu se moci pridruziti hendikepiranim ljudima na beskrajnim zelenim livadama. u sredini gnomona gdije siju dva sunca.
Post je objavljen 13.02.2007. u 10:20 sati.