Marketing
Susret u Ciboni
Jučer sam bio na katoličkom karizmatskom susretu u dvorani Cibone u Zagrebu. Jako mi je drago, da sam išao i nastojat ću ponovno doći. Okupilo se oko 8-9 tisuća ljudi, bilo je i blogera... Ara, Ljubica i cure iz zbora Agape, a vjerojatno i drugi.
Susret je organizirala Zajednica «Dobri Pastir» , kojima je ovo već 37. susret po redu. U početku je malo ljudi znalo za to, da bi se sve više širilo. Prvo su se održavali susreti u Čazmi, pa u Bjelovaru. Velikoj Gorici, a u posljednje vrijeme u Zagrebu. Prije ovoga bio sam jednom na susretu u Bjelovaru. Susret je počeo u 14.30 h, a već u 14h nije se više moglo ući u dvoranu, sve je bilo popunjeno. Tko nije došao na vrijeme, više nije mogao ući, jer je sve bilo krcato.
Neki su ljudi skeptični prema ovakvim susretima. Uglavnom oni koji nikada nisu bili na ovakvom susretu. Oni koji su bili, obično su oduševljeni i dolaze opet. Ima mnogo mladih, više nego inače u crkvi. Ti susreti su u sklopu Katoličke Crkve, ne radi se o nikakvoj sekti niti o nečemu protiv Crkve. Mnogima su ovakvi susreti popravili njihov odnos s Bogom, potaknuli ih da žive kvalitetnije, da se oslobode grijeha i problema, a neki su i ozdravili. Malo tko ode kući ravnodušan i bez emocija.
Može se osjetiti jaka Božja prisutnost, veliki duševni mir, duševna radost, oduševljenje. Ja sam se smješkao od sreće i lijepih osjećaja za vrijeme susreta. To sam doživio samo par puta u životu na taj način.
Prvi dio susreta je slavljenje Boga preko pjesama, npr.
Nema Boga, kao što si ti, nema ga, nema ga,
I nema Boga što čudesa tvori, kao što ih tvoriš ti...
Zatim je Sv. Misa unutar koje svećenik, priča o odabranoj temi susreta. Svaki put je druga tema. Aktualne su, jasne, razumljive, zanimljive. Vrijeme tako brzo prolazi. Poslije Mise je molitva za ozdravljenje i svjedočenja.
Posve je drugačiji osjećaj biti na Sv. Misi, gdje je 20 ljudi ili 200 u usporedbi sa 9000 ljudi. Osjeća se Božja pristnost puno puno jače nego na Misi u mojoj župi. Propovijed je puno zanimljivija dinamičnija, prilagođena ljudima i ostane puno od nje i drugi dan. Osjećao sam se ispunjen i sretan!
Jako mi je drago, da sam upoznao Aru i što je moja prijateljica D. išla sa mnom, bilo mi je tim ljepše!
Onima, koji još nikada nisu bili na ovakvom susretu, preporučio bih da dođu, manje je bitno kakvi su vjernici, mogu doći i ako nisu vjernici. Ulaz je slobodan , pod uvjetom da se dođe bar pola sat prije nego počne, jer poslije više nema mjesta.Bilo je oko 90 autobusa i još mnogo ljudi koji su došli vlastitim prijevozom. Bilo je od djece do staraca, od Dalmatinaca do Slavonaca.
Slijedeći ovakav susret bit će 22.4.u Zagrebu. Ako netko više voli susrete s manjim brojem ljudi, onad mu preporučujem usrete duhovne obnove u Samoboru, koji su skoro cijele godine vikendom u kući susreta Tabor kraj franjevačkog samostana. Susrete odlično vodi fra Zvjezdan Linić. Bio sam par puta, ulaz je besplatan i jako je lijepo iskustvo.
p.s. o temi susreta, pisat ću neki drugi put.
Post je objavljen 12.02.2007. u 23:05 sati.