i onda noge postanu teške, leđa više nisu ravna, šminka je razmazana, OSTAJEŠ SAMA!!
A jebote... trebala sam se malo potrudit, ali toliko toga se dogodilo da sam se jednostavno izgubila!! Ljudi moji... ljubav nije dovoljna!!
sranje...sranje...sranje... užasno se osijećam. i znam zašto a htijela bi se popravit a nemogu. i ubija me sve to... jer gazim samu sebe... a ne mogu protiv sebe (kao neki) Želim se vratit, izać iz ovog začaranog kruga, želim se smijat....
...jebiga.. kriza mladih umova... loshee
idem gledat uvod u anatomiju, pokušat spavat, ...i sutra bit druga osoba. ona koja ne pokazuje osijećaje, koja je jaka, koju nitko ne poznaje...
Post je objavljen 12.02.2007. u 23:08 sati.