Pregled posta

Just do it !!!

-slijedi istinita prica u kojoj sam ja glavni glumac (još nisam utvrdila dali sam negativac ili pozitivac )
-ovo je napisano davnih dana a sada objavljujem u nedostatku inspiracije za nju post a stari me vec živcira...
-napisala sam to jer volim pisat price a ovaj događaj je meni bio dovoljno zanimljiv da ga prenesem na papir a sad i vama na uvid


S početkom nove školske godine počela je i moja ljubavna priča. Volim ljenčariti ali isto tako volim i školu. Nemojte se križati jer razlog nije ljubav prema štrebanju nego prema frendovima. I tako sam se opet našla na hodnicima škole stare 50 godina. Prvi tjedan sam uživala u zezanciji pod satovima koja mi je tolko falila a već sljedeči tjedan sam našla novu zanimaciju. Visila sam u dvorištu škole i zujeći zapazila jednog slatkog dečka. Sječala sam ga se od prošle godine i zamjetila da se proljepšao. Pomislih kako mu je godilo 2 i pol mjeseca bez škole. A kome nije??? I iz meni nepoznatih razloga sve češče sam ga zamječivala. Još više sam se zainteresirala kad se okrenuo kad sam prolazila. Znala sam da je vjerovatno slučajno u tom trenutku okrenuo glavu u mom smjeru al moje srce je tu činjenicu zanemarilo. Svakog dana sam ga gledala i pokoji put bi uzvratio pogled. To vjerovatno nije značilo ništa al meni je bilo dovoljno da mi se i dalje sviđa. I tako se jendog dana došetao do mog frenda i pričao s njim a ja sam ih u šoku gledala. Frenda sam u nevjerici pitala od kud ga zna? I tako sam doznala da se znaju s nogometa a usput sam doznala i njegovo ime. I tako sam ja još par tjedana slinila a onda se nešto cudno dogodilo. Taj dan, te srijede je moj najdraži san bio na porti. a kako je porta na putu od mog razreda do dvorišta to je značilo da ću svaki odmor moći škicnuti zgodnjaka. I naravno da sam odlučila glumit redara i otić po kredu. Objasnila sam profesoru da moram do porte i da je ljubav u pitanju. zbog iskrenosti me pustio da odem. I odem kad ono ugledam razrednika kako ispred porte priča s njim. To je značilo da nema šanse da se približim porti jer poznavajući svog razrednika zderao bi se da se ne prešetavm po školi nakon zvona i da kolko on zna ja nisam redar. A samo mi je falilo da me gospodini zgodni gleda kako se crvenim i opravdavam. Smrknutog lica sam se vratila u razred. Bila sam zbedirana cijeli sat a onda se nešto u meni prelomilo. Odlučila sam se na drastičan potez-reći mu kako se osječam. Smišljala sam šta da kažem i hrabro krenula. Prvo sam se motala s frendicom u blizini porte i kad je zvonilo krenula sam prema razredu. On je pričao s frendom ispred porte. Kad sam prolazila odustala sam od svega al nisma htjela kasnije žaliti za propuštenom prilikom pa sam se vratila 2 koraka nazad i pozvala ga. Zbunjeno me je gledao ne pomaknuvši se s mjesta pa sam mu ga još jedanput zamolila da dođe da ga neš trebam. I tako smo se našli oči u oči. Prvo sam pitala dal ima curu na što je rakao ne a ja sam se spontano nasmijala i ne znam zašto pitalo sigurno? a on je rekao da. Rekla sam ok i već se okrenula da odem al nisma mogla,nisam htjela sad posustati. Pa sam mu izravno rekla da mi se sviđa i da sam htjela da to zna. Zbunjeno me gledao a ja sam nastavila... pa ako hočeš mogli bi nekad otić na kavu i upoznat se... i dalje je zbunjeno gledao. Njegov frend nas je cijelo vrijeme promatrao a ja sam se od nervoze cerekala. Vidjela sam da nezna šta da kaže i nisam ga htjela mućiti pa sam rekla da ne mora ništa reći i otišla. Došla sam u razred i počela sam se tresti. Htjela sam plakati zbog neuspjeha ali nisam mogla. Moje razočoranje nadjačao je ponos zbog hrabrosti za taj čin. Frendice su mi govorile da mu dam vremena da razmisli pa će on doći k meni.Htjela sam im vjerovati al nisam mogla. Nisam se htjela nadati. Drugi dan sam ga srela i kad me ugledao automatski je okrenuo glavu na drugu stranu. I dan danas se nadam da je to bilo radi srama a ne radi odbojnosti prema meni. Srce me zabolilo al nisam se dala. Nisam htjela žaliti za svojim postupkom. Sljedeći put kad sam ga vidjela prvo sam refleksno sagnula glavu al onda sam shvatila nešto. To bi značilo da se sramim svog postupka a nisam se imala razloga sramiti. Učinila sam nešto što mi nije bilo lako. Svi koji su ikad potajno imali simpatiju znaju kako je teško to priznati bilo kome a kamoli njemu ili njoj direktno. I zato sam pored njega odlučila prolaziti uzdignute glave.Na pitanje zlobnika dali se osječam ko luzer odgovarm da ne. Ja nisam luzerica zato što mi se netko sviđa i što sam imala hrabrosti to priznati. Ja u njemu vidim neki šarm i ono nešto što mene privlači a on to isto u meni ne vidi. Nemaju svi isti ukus. Možda sam ga i odbila svojim izravnim nastupom iako mi to naravno nije bio cilj. I nisam jedna od onih cura koja če ga sad nazivati kretenom jer za to nemam razloga. To što mu se ja ne sviđam ne znači da je kreten nego da jednostavno nisam cura kakvu bi on htio. Ovaj put sam izgubila a sljedeći put možda dobijem. Takav je život,ne može sve biti kako bi mi htjeli. nema svaka priča happy end neke imaju samo END,a ova moja je jedna od njih.

p.s.ovo je stara prica i nisam sad u tuti i u bolu pa me poštedite komentara utjehe jer mi fakat ne treba

pozdraf

Post je objavljen 12.02.2007. u 21:39 sati.