Čisto ljudsko nastojanje, obično ispunjenje obveze nije još svetkovina, i svetkovinu se polazeći od onoga nesvetkovnog neće moći ni žudjeti ni razumjeti. Mora pridoći nešto božansko, čime postaje mogućim ono što je inače nemoguće. Uzdiže se na razinu na kojoj je sve ''kao prvoga dana'', blistavo, novo i ''prvobitno'': gdje se jest s bogovima zajedno, gdje se pače sam postaje božanskim, gdje struji dah stvaranja te se i sam sudjeluje na stvaranju. To je bit svetkovine.
(Karl Kerenyi, navod prema D. Barbarić Približavanja)
ulomci premješteni na novo izdanje bloga:
svetkovina i vlastito vrijeme? (ulomak iz Hans-Geog Gadamer, Aktualnost lijepoga)
svetkovina? (ulomci F. Nietzschea i T. Verheija)
slavlje? (ulomak iz Rüdiger Bubner, Estetsko iskustvo)
Post je objavljen 12.02.2007. u 21:37 sati.