Znate jedan od onih dana kada biste se najradije zatvorili u šupu s krumpirima i dobrom knjigom i cijeli dan tako sjedili pored friških krumpira pa tek navečer izašli van.Ja nemam dopuštenje svoje majke da sjedim pored krumpira.Iako su mi krumpiri ponekad draži od većine ljudi.A jebiga.A evo i zašto bi tako sjedila danas...naime ujutro kada sam se probudila shvatila sam da u srijedu pišem test iz meni najdražeg predmeta pa mojoj sreći nije bilo kraja,onada kada sam se napokon uspjela ustati od ushićenja me počela boljet jebena krasta na bradi s kojom sam jebemu već počela živjet pa me stara odvela na Šalatu na neki pregled.Poslije toga sam otišla u školu na 3 sat da bi mke dočekalo 8 uč. u razedu i vijest da ost.ekipe umire a i neke profe da su podlegle.I ja bi sva bila sretna da nisam došla na 2 sata u školu.A da,zaboravih napomenut da sa m ujutro učila povijest i matematiku koih 5 sati pa sam bila ekstremno nadrkana.A sada kada sam došla doma sam odmah išla pisat referaqt o alkoholizmu i njegovim učincima....vidjet ćete vi meni njegove učinke kada se ja naroljam.I tako evo ja sada sjedim i i idem loknut ceporex da barem nemam krastu na bradi.a onda možda skočom do šupe.ima još kojih 20 min.
Post je objavljen 12.02.2007. u 19:44 sati.