Marketing
BEWUSSTSEIN ili POLUDJELA PTICA
T
The sculpture of Fallen Angel in Parque del Buen Retiro at Plaza del Angel Caido of Madrid, created 1877 cast in bronze for Universal Exposition in Paris. Work by Ricardo Bellver, a spanish sculptor (1845-1924). *
LJUDI BEZ DUŠE
Price: Let oko kukavičjeg gnijezda kruženje je oko ničega!
Nekoć davno, Vanja Sutlić je kazao da bi cijeli svoj opus dao za Cesarićevu pjesmu "Poludjela ptica". Vanju ili nisu shvaćali - njegovu filozofiju - ili ga nisu shvaćali ozbiljno - poklič: Indijanci dolaze! - a u ovoj je opasci o Cesariću, koja je ostala do dan danas neshvaćena, sažet sav njegov filozofijski i misaoni i životni napor: tko se u 'Biti i suvremenosti' (Vanjina inačica Sein und Zeit) poduhvati Bewusstseina, ubrzo će doći na metaforu Poludjele ptice:
Kakvi to glasi cuju se u mraku,
Nad nocnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, nista, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.
Nadlijece sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseci,
Kuda to leti, sto bi htela doseci?
Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu?
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.
Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, sto je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Nece za odmor nać nijedno drvo
Nad nocnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, nista, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.
Nadlijece sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseci,
Kuda to leti, sto bi htela doseci?
Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu?
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.
Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, sto je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Nece za odmor nać nijedno drvo
Dragi moj Price, to je Let iznad kukavičjeg gnijezda: nemoj se ljutiti, ali s tvojom dušom nije problem njena bolest, nego, kako veli Heraklit, badava ljudima i oči i uši, kad imaju barbarske duše: ti si u svom nasilništvu pomislio da je poanta u kukavičluku, a riječ je o tome da kukavice nemaju svoja gnijezda, da je let iznad kukavičjeg gnijezda nadlijetanje sebe, vrtoglavo oblijetanje oko Ničega!
Tko pokuša posredovati Svijest i Bitak, uskoro će se naći u sličnom kovitlacu, znao je Vanja Sutlić! Vjerojatno stoga lavovski dio knjige posvećuje Ničemu.
Veliki Vanja Sutlić: u samo jednom jedinom djelu stigao je iskusiti sve što se uopćem može misliti!
Mi smo zaista svinje: umire Cipra, i jedva da će itko za njega i znati, a napisao je čitavu jednu Filozofiju, a ne Metamorfoze metafizike!
Bio jednom jedan Sutlić, ali koga to u ovoj geačkoj zemlji zanima.
I Pejovića je Heidegger zvao 'bistro zrno s Balkana', ali evo, to zna par nas, Parnas.
Umjesto da ih čitaju, današnji Gaju i Kangrgu i onog velikog Grlića ogovaraju; sitne duše.
Kako bi Eco kazao: možda smo mi i gore: ljudi bez duše!
Zato i imamo ložu: jer za nas ne vrijedi psihologija, nego para-psihologija.
Ljudi bez duše!
_____________________________________________
*"...Madrid, the only city in the world that boasts with a monument to a fallen angel, an unparalleled pleasure of the descent into the hell of the soul...".
Krivi navod: na krovu Doma Ante Starčevića, Oca Domovine, nalazi se statua Anđela lučonoše: Lucis ferro još je uvijek Lou Cipher, nije li!?
"Što se mene tiče (ako je uopće potrebno govoriti o tom uzvaniku), i ja sam nosio masku; manje vidljivu, dakako, i to je sve.
Kao u kazalištu, na sjedalu u sredini parketa, zato da ne zasmetate svojim susjedima, i dalje prisustvujete - iz pristojnosti, jednom riječju - prikazivanju neke drame napisane u zamornom stilu i sa sadržajem koji vam se ne dopada, tako sam i ja živio iz uglađenosti.
Vertebratajesi li zapamtio rečenicu (nemam prezentan tekst pa ću žrtvovati slovo duhu, što u Villiersovom slučaju zvuči profano i plebejski, kao da o Velikom Meštru pričam u pol bijela dana) o onome što bi bio Villiarov raison d'etre? U naslovnoj priči, Le convive des dernieres fetes, to je ona velika, složena, vijugava, a tako logična i rafinirana rečenica o tome kako on, kao kad u kazalištu pristustvujemo nekom komadu napisanom u zamornom stilu i predvidljivoga sadržaja ostajući unatoč tome sjediti u sredini reda tek da svojim odlaskom ne remetimo mir uzvanika, živi, u jednu riječ, iz uljudnosti.
Dramski precizno.
"Što se mene tiče (ako je uopće potrebno govoriti o tom uzvaniku), i ja sam nosio masku; manje vidljivu, dakako, i to je sve.
Kao u kazalištu, na sjedalu u sredini parketa, zato da ne zasmetate svojim susjedima, i dalje prisustvujete - iz pristojnosti, jednom riječju - prikazivanju neke drame napisane u zamornom stilu i sa sadržajem koji vam se ne dopada, tako sam i ja živio iz uglađenosti."
Da, Villiers to kaže bolje i kaže sasvim nešto drugo no što sam ja rekao, i nakon tolikih godina!
Ja sam moralist, citoyen, pa govorim o etiquette, o uljudnosti; on je Jean-Marie-Mathias-Philippe-Auguste, comte de Villiers de L'Isle-Adam - ah, dao bih sve svoje blogove za lordovsku titulu! - i govori o uglađenosti, jasno! Ne da se to naučiti! To je zaista u genima!
Ona opaska kralju: Nezahvalni ste kao pravi kralj!, na to mislim!
Jean-Marie-Mathias-Philippe-Auguste, comte de Villiers de L'Isle-Adam
Post je objavljen 12.02.2007. u 17:00 sati.