Nedelja. Jutro, negdje oko 5. Budim se, i nešto mi kopka misli. Nešto mi neda mira. Svi znate šta je. Došlo je iz vedra neba, kao jutra od prije par tjedana. San se ne želi vratiti, pa odlučim otići malo do prozora. Otvorim prozor i naslonim se na prozorsku dasku. Hladan zrak izvana lagano klizi u sobu. Malo prođe i miris jutra je u sobi. Promatram tamu vani. tamo negdje stiže sunce. Gledam na sve strane. Kako je ovaj svijet lijep, riječima nemogu to opisati kako ga ja viđam. Fali mi još dosta lektira (hehehe).
Uvijek me ta jutra zajebavaju. Zašto ne znam ni sam. Ista misao navečer prije spavanje ne boli. Samo ujutro kad se probudim. Volim jutra, jer je to jedino doba kada je svijet miran. Vani je tišina, u daljini se čuje šum automobila nekog. Sve je svježe i lagano. Ovaj hektični i komplicirani svjet miruje. Još nekoliko minuta i sve se budi. Radnici što rade nedeljom valjaju ić na posao, neke babe što hoče ići na jutarnju misu, vjesti sa smrtima i tragedijama. I ona se budi... Nešto ima u tim jutrima. Jedino ujutro boli starom jačinom, tokom dana boli manje. Prave rane krvare ujutro. No ipak jutro najviše volim. Pogotovno ljetno. Kad sunce stiže, rano puno ranije nego sada. To je najljepši prizor. Tada stanem i nema ničeg, samo ja i ljepota. A zašto me boli ujutro? Odgovor sam našao u "Kugi" od Camusa (koju čitam dobrovoljno, nije mi lektira). Citiram : "Do četri sata ujutro ne poduzima se obično ništa, nego se spava, ako je noć bila i noć izdaje. Da, ljudi u to vrijeme spavaju, a to čovjeka umiruje jer je velika želja i žudnja srca posjedovati, uvijek i stalno, biće koje ljubimo, i moći da ga uronimo, ako je došlo vrijeme rastanka, u duboki san bez snova iz kojeg će se probuditi tek onda kad bude kucnuo čas sastanka." Nešto je otprilike tako sa sitnim izmjenama... Lagano vidim ljude što idu na jutarnju misu. Zatvorim prozor, soba je svježa i hladna. Legnem u krevet, pokrijem se skroz do ušiju. Mislim na nju, kao spava i kako miruje. Kako sanja. Dali sanja mene? Sigurno ne...
I u tom idiličnom trenutku mira, niz obraz mi klizne vjerovatno zadnja suza za njom...
Post je objavljen 12.02.2007. u 16:36 sati.