Marketing
Dobro je
Subota je bila «šlafrok» dan. Cijeli dan u pajamas i ogrtaču.
I priroda se udružila. Kiša je tako lijepo ispirala slatki umor.
Hrpa pošiljki donešenih iz ZG-ZAG-a mirovala je pored stola kao i hrpica netom izvađena iz sandučića na ovoj, morskoj adresi. Isto je bilo i s elektroničkom.
Čekale su vibru radnog trenutka koji nas je izgubio tamo negdje na putu između Medvednice i Mosora.
Nedjelja je poslužila za aktivniji odmor. Aktivniji u ovom slučaju, značilo je obuti cipelice i krenuti pozdraviti prijatelje koje duže vrijeme nismo vidjeli.
Na kavu u Treći svijet dolaze raznoliki gosti.
Pridružio nam se i Zoran te smo se čoporativno uputili na čašicu razgovora uz kamin na njegovom posjedu podno Kozjaka.
Na komadu zemlje ispunjenim voćnjakom i maslinikom, s pogledom na more (mi, kontinentalci valjda ćemo uvijek padati na takve pejzaže) sam je počeo graditi kućicu od kamena koja mu služi kao atelier. Dio vremena proveli smo razgledavajući zanimljive primjerke prošlosti koje je prikupio, ali i djela njegovih ruku:
Evo na koga smo još jučer naišli:
Želim razmišljati kako ga ograda štiti, a ne ograničava.
Good weekend. Radna vibra stigla nam je danas tek negdje oko druge kave. Zaprijetila panikom zato što smo joj izmakli, ali sad se već primirila i obnavlja svoju poticajnu dužnost.
Dobro je.
Lijepo je.
(naslovio bi I. Prtenjača, a ja još uvijek nisam pročitala to njegovo djelo. Uskoro ću, I promise myself.)
Post je objavljen 12.02.2007. u 14:48 sati.