Jučer nije došao novi bunt priča? Je li nestao u spam filteru? Je li ga Jesus zaboravio poslati? Zar sam uspio u obeshrabrivanju i više ne šaljete priče? Hahahahahahaha!
A Ha, Ha, Said the Clown (pozor: priča čovjeka koga znam) mi je malo nedorečena. To jest: nisam skužio koja i kome osveta. Pa je malo prekratka, iako je u isto vrijeme i predugačka jer ima digresija koje su zanimljive, ali ne vode cilju. Ili vode, a ja nisam ništa skužio?
Age quod agis je tako-tako, ideja u redu, izvedba zbrzana i neulaštena. Ono što je ruši, pak, jest ispričavajući postskriptum. U redu je biti gadan; nije u redu biti gadan, a onda htjeti da te svi ipak vole. Kako bi to izgledalo da se ja, recimo, sad idem ispričavati autorima koje su kritike povrijedile? Tko nije htio batine, nije ni trebao u ring ... Druga priča iste autorice *ira* isto pati od nestrpljenja, usprkos dobrim polaznim elementima. Savjet: udahnuti triput, prepravljati barem istotoliko puta. Potencijal postoji.
Poznanstvo je pornić s pančlajnom. Svidjelo mi se, a čak sam se i nasmiješio na kraju ... A Umjetnik i njegov odraz je možda i bolja priča. Ima ovaj autor skretanja u mikroeseje, ali zainteresira te za likove te njihovu sudbinu i to mu je udarna vrlina.
Opijum za narod ima jaku središnju sliku i dobar pančlajn, ali je krasi i pomalo sirov stil i stilska nepažnja (u dvije uzastope rečenice pojavljuje se riječ "vila" u dva značenja). Također, početak je malo predug, a poanta mrvicu nategnuta. Možda prolaz, možda ne, vidjet ćemo kamo će drugi prevagnuti ... Inače, i ovog autora znam.
Tropričaša preskačemo ... Odlazim je možda mogla biti zgodna metafora s natprirodnim manifestacijama prekida veze, ali bojim se da me uglavnom gnjavila. Ne znam čak ni što savjetovati: možda test čitače? Neke poštene?
Što da kažem o Umoru? Kako me uspio uvući u priču iako sam i sam umoran još otkako sam se probudio? Nije ni to mala stvar. Ima nekih nepismenoća na početku, ali prolaz, recimo ...
Ćelave pjevačice su dobronamjerna, ali literarno osrednja priča. U njoj je riječ o bolesti i hrabrosti pa osuditi priču djeluje zazorno, kao da osuđuješ bolest ili hrabrost. Ali činjenica je kako mi je - iako kraj poleti malo iznad prosjeka - posve svejedno hoće li ova priča ući u zbirku ili neće.
Umor je stvarno na djelu, ali stigli smo, evo, i do zadnje pristigle priče (ne računajući ona tri kažnjena tropričaša koja ću sutra-prekosutra, ako ne stigne novi Jesusov paket). Magda se nagnula kroz prozor je jedna od onih skica života, prepričanih u brzim pokretima pera, kojih sam se (dobrih i loših) načitao ovih dana, načitao toliko da sam skoro zaključio da ova ne valja. A ipak je mrvicu bolja, malo već viđena, ali neka bude prolaz za kraj.
Hvala što niste ništa slali. Pravila su vam i dalje
ovdje, pronađite neko koje vas isključuje.
(mcn)
Post je objavljen 12.02.2007. u 14:33 sati.