jučer, na trenutak....
ako taj osjećaj nije nirvana, ne znam što je............
jedna točka u njenom oku....centar univerzuma, kaosa i kozmosa....
na kauču, ona je svojim malenim ručicama ravnala "crtice" (bore, jel') na mome čelu,
ja sam vježbao disanje i prepustio se njenoj toplini,
miris iz kuhinje je bio neopisivo dobar,
misao na subotnju pijanku sa frendovima...sprdali se, smijali, čak smo i pjevali (neartikulirano urlali)...
žena je prošla kraj nas, i onako usput,
poljubila prvo malu, pa mene u čelo....
otvorio sam oči i susreo se sa sretnim pogledom moje kćerkice....
i u tom trenu sam osjetio ......... mir
Post je objavljen 12.02.2007. u 11:31 sati.