Ljubav ima rođendan, a prije toga je i Valentinovo.
Kupila sam mu poklon u Croati -lijepe gumbice za manzete,u jednom je razgovoru izrazio zelju da bi to volio imati pa sad ima, zapravo ne još, ali uskoro. Ne zvuči kao neki poklon da padnes na guzicu, ali što da mu kupim kad sve, bas sve ima, jedino što bi došlo u obzir još je tehnika, u što se uopće ne želim upuštati jer znam da što god da bih kupila bilo bi krivo, ali baš krivo!
Smišljam menu za taj dan jer želim da bude poseban i zapinjem na dijelu gdje se pojavljuje torta jer sam totalno ne talentirana slastičarka, jedino od kolača što znam napraviti su princes krafne ( iz kutije s gotovim biskvitom) i isto tako mađaricu ( s kupljenim korama -onda ja skuham puding -namažem i poklopim) i serviram kao svoj uradak!
KOja kuharica!
KAd se samo sjetim prvog i posljednjeg pokušaja da za NG napravim Schwarzwald tortu, ajme meni....ON mi je morao razrezati biskvit jer sam ja shizila u kuhinji totalno bespomoćna i na rubu živaca, ali makar sam ispekla pravi biskvit! koji i nije bio tako loš, jedino što se je raspadao.
Kompot od višanja je bio ok, ali kada sam došla na dio gdje je od slatkog vrhnja trebalo napraviti šlag- totalni fijasko.
Uspjela sam nekim cudom napraviti nešto slično putru samo s puno grudica! što je bilo totalno neupotrebljivo.
A radila sam sve, ali baš sve kako piše...
31/12/05 -18 sati trgovine su bile zatvorene tako da su mi ruke bile vezane, iako mislim i da su trgovine bile otvorene da bih još jednom napravila putar tko zna možda i sir ( škripavac po mogućnosti) .
I onda sam došla na ideju da te trešnjice tj višnjice poklopim s raspadajućim biskvitom i na vrh stavim malo šlag pjene posljednje izdisaje iz šlag spreja koji mi je mjesecima bio trn u oku u frižideru , a nisam ga smjela baciti jer Ljubav je tada pila kavu sa šlagom!
Mislim da niti jedan sprej nisam tako očajnički cijedila kao taj! ali nije pomoglo! Sav zrak sam iz njega iscjedila...
A htjela sam ga likvidirati u kanti za smeće!
Moja schwarzwald torta bila je totalni fijasko, što je mislio moj sladokusac kad je ugledao to čudo od torte hehehehehehe...ali nije mi se smijao ( makar ne u facu) i to cijenim.
I pojeli smo jedan dio biskvitića, višnjica i skorene bijele šlag pjene!
Ne ponovilo se!
Nije mi se smijao niti kada sam za Božić radila lješnjak roščiće pa kada sam napravila smjesu od koje se nije dalo oblikovati ništa, a kamo li nekakve glupe roščiće....pa sam u smjesu dodavala još putra, još mlijeka i sve to zagrijavala u padeli da "omekša" .
Niti kada sam nakon toga raspakirala poklon za malu Mare (plastelin s kalupićima) i u njene plastične kalupe uguravala tu pomalo čudnu smjesu...Samo je u jednom trenu ušao u kuhinju , skenirao zatrpan stol sa svakojakim sastojcima, padelu, dječje plastične kalupiće u boji natrpane smjesom, sat ( 23 i nesto sitno) i onda moju pobjedosnu facu ...uhvatio se za glavu i rekao: " AJME MENI...." što god da je to trebalo značiti!
I čudom taj put sam uspjela napraviti kolačiće , istina ne u obliku roščića, ali su se pojeli i rekao je da su mu baš fini!!!! hehehehe Pobjeda!
I još uvijek ne odustajem nego želim napraviti sama tortu da to bude mojih ruku djelo, lijepo djelo po mogućnosti bez puknutog biskvita i skorene kreme...
Trazim ideje po netu!
Post je objavljen 12.02.2007. u 08:42 sati.