Hop-trip-skok!
U sjaju oka tvog,
Nesta krvi trak,
Pa Luna spremi mrak,
U sivi, suhi zrak,
Što ispuni ga smog.
A ja skok!
na granu što je pusti grab!
Ti znas da si mi drag,
Al sitan to je šok,
Kad legnem ti uz bok.
I dok ne kazes „Van!“
(to gadna bit ce kob),
Slušat cu ti san,
I gledat stoti put,
Gdje rađa se nov dan.
I u taj dan sprint!
Vode u usta mlaz.
Ta divno bit je mlad!
Nit si čvrst ni mlak.
A svakog kraja slog.
Ko onaj zlatni rez.
I glupav, blesav strah
(a možda manje glup?)
Javi se na mah.
Da o sebi znat.
Al i on je već mit.
Amnezije moj štit,
Ko trobojnice grb,
Objesim si na rog
(divno je kravom bit),
I mirno žvačem sijena stog.
Slusa se: Sigur ros – Milano
Zeli se: bar jedan par bijelih carapa : )
Osjeca se: takk...
Post je objavljen 12.02.2007. u 00:46 sati.