
Bilo bi izopaceno poceti opisivati zadnja dva dana. Cak opisivati utisak od ta dva dana.
Pa ni necu.
Ali recimo da kad bih ipak probala, samo bih zapisivala onomatopejske zvukove...
*„FrrrRRRRrrrrrrRRRRrrrrrrrRRRRRRrrrrrRRRRRrrrr.....“
*Hop-trip-skok!
Kao da sam u nekom dogovoru s Necistim (mozda sam prodala dusu, a da to ni ne znam?), sve se skupilo u nekim znakovima podatnosti. Mislim da ce biti jasno o cemu pricam ako se sjednete pred televizor i cekate dok se ne onesvjestite, ili dok ne puste reklamu od Kraša. Za Griotte. Precudno za jednu reklamu da bude tako dobra... cita patetika Valentinova, ali tako dobra... Ta pjesma... kao da sam je vec negdje čula, davno...
Kako moze nesto biti tako dobro? Kako je to išlo? Covjek se probudio jednoga dana, popio jutarnju kavu, procitao novine i palo mu je naum napisati nesto tako divno? Ne vjerujem! Ta me apsurdnost cak nasmijava! Nemoguce!
Nesto mu se lijepo desilo. Mora da je tako.
Probudio se ujutro, i na zatiljku mu se kosa micala od necijeg daha. Okrenuo se i probudio nekog. Lagani osmjeh podbuhlih usnica. Ne vatromet nego prskalice. Popio je jutarnju kavu, procitao novine i palo mu je na um napisati nesto divno.
Tako vec da. Bas je tako bilo, moja mi masta ne dopusta nikakvo drukcije rjesenje!
Iz jedne stvari proizlazi druga; akcija i reakcija. Cista fizika.
-Daša?
-Što?
-Kad si počela biti ovako podložna?
Nova sveta misija: saznati ime pjesme, autora i godinu nastajanja. To mora daje neka dobra godina bila...
Slusa se: Sigur ros – Takk... (stvarno, takk!) – Gong
Zeli se: asketizam me zeo, ne zelim vise nista osim te pjesme.
Osjeca se: vidi onomatopeju gore.
Post je objavljen 11.02.2007. u 22:18 sati.