Marketing
...da mi je samo da se nađem tu, kad priznaš sam sebi, Bogu i narodu, da sam ja, bila najbolja...
hejj!! evo ja slušam glazbu, pa da vidim šta ima na mom blogu..vidim ništ novo...ja sam malo u depri..neznam jel me PMS uhvatio ili šta?? al nisam za ništa..toliko su me neke osobe razočarale da ću jednostavno poludit... Sad je za mene baš ona pjesma.."Spomenik" od MIle Kitića...nije mi do ničeg... I baš sam bila na blogu od jedne prijateljice iz škole koja piše kako treba bit optimističan...ali nejde...u nekim stvarima jednostavno nemožeš biti optimističan...u nekim stvarima ne možeš dići glavu gore, ne možeš reči da te nije briga ni za šta...najgore je što se moraš zatvorit u sebe i živjeti dalje...ne možeš to izbacit iz sebe a da se ne posvađaš s nekim... A neki ljudi ništa ne shvaćaju...ne shvaćaju da te povrijede nekim svojim postupcima a da to ni ne znaju...a povrijede...i to jako... I kad im kažeš nešto, prave se ludi i idu opet po svom...i tada bi najradije okrenula leđa svima, a ne možeš jer ćeš ostati sama, a nemožeš to ni držati u sebi..i onda eksplodiraš od svega...pukneš totalno...počneš se derati na sve žive...mrzit cijeli svijet...i onda se svi pitaju dal si normalna, dal si pukla...ni tada ne shvaćaju da su oni krivi za to što si takva...??? i onda se pitam kome više uopće vjerovati...??? Šteta što čovjek ne može bit sretan sam,šteta što mu uopće i treba netko...???
Pusa
Post je objavljen 11.02.2007. u 20:13 sati.