Marketing
kad ljudi postanu životinje i ponosni su na to
ova izjava iz naslova je nažalost uvreda životinji. Jer uživati u nasilje nije normalan pojava, to je bolestan i psihotičan čin... Naime imala sam priliku vidjeti takvu scenu i nimalo mi se to nije sviđalo zapravo gadilo mi se vidjeti kako trojica lupaju jednog i uživaju u tome... vidjeti u njihovim očima želju za krvi i zadovoljstvo činjenicom da su čovjeka sravnali sa zemljom (doslovno), zato mislim da se takve stvari nemože nazvati ljudima, a ni životinjama jer životinje to rade da prežive, to im je usađeno. Nego da se vratim na te stvari koji su u mojim očima manji od makova zrna, misleći na njih dolazi mi mučno i žalim jadne mama i tate što imaju tako bolesnu dijecu, koja nemaju nimalo poštovanja prema ničemu, ali pak s druge strane uzimajući u obzir moje siromašno poznavanje psihologije ti njihovi roditelji i jesu krivi, kako zbog lošeg odgoja tako i možda zbog primjera koje im pružaju.
Pokušavam zamisliti kako je moguće biti sretan zbog toga što nekoga tučeš i žudjeti za reprizom, kako je to kad ti se život pretvori u meč, da se svakog dana budiš i pitaš se koga danas treba istuć ili koga sam jučer istukao; ili pak hoće li i mene istuć , vjerujem da nije baš ugodno pa čemu onda to, gdje to vodi.
Svi smo mi ljudi iako neki ne zaslužuju tu laskavu titulu i svi imaju osjećaje i sve se da riješiti riječima ali očito nekima fali jedan dio mozga kad nemogu stavr rješit razgovorom.
Post je objavljen 11.02.2007. u 18:34 sati.