Stihovi su svakodnevna hrana
U vrtlogu svakodnevnice
Sudaramo se mislima.
Daljinom koja se premošćuje
Zajedničkim otkucajima srca.
Ubirem radosti života
Sa grana tvojh godina.
I požudno ih upijam.
Kao eliksir nove mladosti.
Napajam se na izvorima
Tvoje nepresušne ljubavi.
I hlapljivo ispijam nektare
Svih tvojih životnih davanja.
Ja, gospodarica svojih stihova.
Svu vlast nad sobom
Odavno sam ti udijelila,
Ali ti svoje riječi i pjesme
Ne mogu odjednom dati.
Dajem ti ih iskreno,
Kako ih srce u meni stvara,
Onako, kako naiđu riječi,
Što se osjećajima pišu.
Onako, kako u meni
Iskrene emocije dišu.
Nekad uspiješne, nekad promašaj,
Nekada ih je više, nekada manje,
Ali, one su moj poklon tebi,
Sve moje želje i moje sanje.
Poklnjam ti taj dio sebe
Svakodnevno u stihovima,
A ti meni uzvraćaš ljubavlju
I svojim toplim zagrljajima.
Post je objavljen 12.02.2007. u 05:05 sati.