Marketing
U visokom lijepom gnijezdu
Kakva bih ptica bio da opet negdje ne bih odletio? Pa eto me ondje gdje nikad nisam bio do sad (sram me bilo). Na Sljemenu provedoh dva lijepa, zanimljiva i vrlo poučna dana. O povodu u slijedećem postu, a sada više o dojmovima. Dakle s Kaptola Samoborčekom put Sljemena preko serpentina i pogleda na stare planinare obuvenim u gležnjerice i vunene čarape. Kažu da tu i gradonačelnik Bandić trčkara svako jutro, no ta me priča uopće ne fascinira i pada mi na pamet stih „ovuda su prolazili i drugi prije vas,…“. Kad smo se sinoć vraćali prema crkvi u Šestinama, netko je spomenuo Crnu Kraljicu i nekakve jezive legende. Ja sam na Sljemenu odlično spavao u prekrasnoj jednokrevetnoj sobi, no sanjao sam vrlo ružno, pa rekoh, da me nisu masirali zlodusi?
. Odmah po ranojutarnjem ustajanju nisam odolio ne prošetati do tornja kojeg sam toliko puta gledao odozdo, a Sava se doimala kao rastaljeno zlato iz visoke peći koje je teklo kalupom kroz ravnicu. Večernji pogled na Zagreb me oduševio, pa ipak imamo metropolu, ma koliko to zvučalo bezobrazno u nekom drugom kontekstu. Volim Zagreb skroz drugačije nego drugi i teško mi je to objašnjavati. Opet me nagradio ljepotom osoba koje sam sreo i ponekad mislim da mi vraća s kamatama. Bio sam u „Tomislavovom domu“ dakako poslovno, a ne iz nekih drugih pobuda. Prije spavanja me „zavrtilo“ jedno jedino crno Tomislav pivo, pa mi je bilo jasno da sam taj dan bio izmoren putovanjem i višesatnom koncentracijom na predavanja. Što bi rekli „nisam bil' za niš, pa sem si zakunjal poštenjski“
. Svaka čast na uređenosti i čistoći soba, prava prva liga. I dok su drugi cinično komentirali „Bandićeve elitne „špine““ 
meni je bilo drago što imamo jedan takav lijep objekt na tako lijepom mjestu. Na ulazu u hotel skulpture malog i velikog medvjeda, a je se sjetih Snježne Kraljice Janice (divne sportašice kojoj bi se trebali klanjati do poda) 
i nedavne fešte kada je tu bila svjetska skijaška elita. Uvijek kasnim (rekoh si u šali), no bolje ikad nego nikad. Na Janicu i Ivicu sam mislio i kad sam vidio sir i špek odmah za doručak
, ali i hodajući prema „Crvenom spustu“ i uspinjači. Drugi put ću znati i sam doći autom kojeg sam ova dva dana imao parkiranog na Malešnici. Povratak u Slavoniju bio je brz i hvala Bogu sretan. Nadam se slijedećem dolasku na Sljeme s obitelji i to kad bude zazelenila vegetacija ili pak ako bude snijega. Tada će i dojam vjerujem biti potpun. Zagrebu veliki pozdrav i hvala
.
Post je objavljen 11.02.2007. u 13:53 sati.