Marketing
Zena i auto
Zato jer se razumije u modu i jer mi je pomogao u odabiru zenske haljine, a pomoci ce mi slijedeci puta i u diskusiji o vodootpornim maskarama i njihovoj stetnosti (navodno isusuju trepavice!!). A i zbog toga jer mu se mama jos uvijek kupa neobucena (svaka joj cast).
Kao sad neki automobili, sta ja znam. O dubljem ulazenju u obicnu mehaniku ne bih jerbo sam tu tipicno piskutavo zensko: sta se pokvarilo? Getrib... AAaaaa??? Sta je to??? Koliko moram platit?? 500 funti???? Ihih, dobro, evo, odmah sad. Drugim rijecima, za mene su izmislili tipicne mehanicare sa uljem izmrcenim plavim hlacama i kutama, polucelave glave, kojima po zidovima garaza vise isjecci sa izbljedjelim stranicama broj 3 iz najomiljenijeg i najmilijeg mi tabloida The Sun i laznozabrinutom facom kad se zenskom objasnjava sto ne valja sa autom i da je to smrtno opasno, te da se mora platit citavom njenom kilazom novaca (pozamasno, dakle - odnosi se na kilazu) odmah, tu i sad (uuu, ne znam, znate, to vam je to i to, a to je opasno, mogli biste se strmoglavit, a bome i strmopizdit ako se ne popravi). Pa kolika je ova zadnja recenica????? Moram se sabrat.
Prvi auto mojima bijase, gle iznenadjenja, fico. Ali posto to bijase puno prije moje ere, dakle, kad nisam jos prismrdila na ovaj svijet nas svagdasnji, to cu ignorirat. Znam ga samo iz prica koje se predano prepricavaju iz generacije u generaciju. Da se islo sa ficom u Makedoniju. Da se caca utrkivao sa meckama i inima na putu do. I ima neka fotografija brata u pelenama kako gaca unaokolo, te majke kako ga drzi, a u pozadini se ponosno kocoperi bijeli fico. Da je bio senzacija u pripizdini maloj ne trebam ni govorit. Navodno bi se ljudi iz blokova svako malo sjatili oko fice i gledali ga sa neprikosnovenim divljenjem.
Onda je doso Nijemac. Koji je doso opet puno prije mene, ali se zadrzao dok sam se ja ispulila. Kojemu je mjenjac bio sa strane i koji se jednom dobrano zaglavio negdje u okolici Gracaca dok smo se pokusavali dokopati Thompsonovih krajeva otkud mi potjece jedna strana obitelji. Ne znam kako se caca uspio dokopati njemackog vozila u to doba, ali kad ga se docepo, nije ga pusto iz ruku - punih 20 (citaj: dvajest) godina tandrkali smo se u njemu. Do Makedonije i natrag navozali smo se vise nego PTT (posta-telegraf-telefon) kombi. Kompletno sa prtljaznikom punim svega i svacega (sva sreca nista nikada nismo nosikali na krovu, caca se grozio toga), a specijalnost nam je bila stati negdje gdje nije bilo odmoriste, istovarit 100% vuneno Varteks cebe, sjest na njega i raspalit po cuftetima i lubenicama. Stono mi se tada cinilo strava i uzas i htjedoh od srama u zemlju propast, te htjedoh da budemo sofisticirani i civilizirani ko ostali koji su isli na more, a ne tamo u neku zemlju bez mora, gdje uprzi plus 44 ko od shuba i gdje se vecinu vremena sjedi u mutvaku (ljetna kuhinja) da ne skapas od vrucine i tu i tamo nize tutun (duhan). Hm, a sad si mislim, vidis, ne bi bilo lose to opet napravit, ic cacinim stopama, pa malko po cebetu u prirodi lijegat, jest domacu hranu i prijeci 1500 kilometara u 12 sati. Ne pada lubenica daleko od, erm, drveta, iako ne raste na drvetu.
No, ne zaboravimo da automobili imaju i omanju sporednu ulogu u mom kobajagi ljubavnom zivotu. Prvi puta se poljubih sa pripadnikom suprotnog spola u zutom Golfu (u Makedoniji, dabome). Takodjer se jednom i jedini puta malko drpah (drpanje za malu djecu, rekla bih) na zadnjem sjedistu rodjinog sporckog vozila sa jednim tamo nekim u nekim bilogorskim krajevima. Erm, i to bi bilo to.
Onda su dosle raznorazne Lade, Lade Samare (u kojem pilah cacu sa kazetom Mizara vecinu puta od pripizdine do Zagreba gdje sam isla na velike i umne skole, kao svaki pravi dotepenec; kao, gle, tata, to su ti Makedonci. Hrmphgrmpfh, reko bi on), Renault 5, dva Clia (jedan stari i jedan sa onom zasjecenom guzicom kojeg caca podnijet nije mogo), te jos tamo neki Francuzi.
No, imam i ja 2 konja za utrku da izvadim: moj prvi auto bijase polovni Clio kojemu se u 3 godine sto ga mazih i pazih pokvarilo sve osim valjda motora. 'Os auspuh? 'Os. 'Os akumulator? 'Os. 'Os dinamo? Aj daj! Za njega me vezu nostalgicne uspomene kad su se pokvarili brisaci, ondnosno, neka zicica nije kontaktirala. Tako sam morala vozit sa ovecom letvom kao suvozacem. Naime, kad bi pocelo kisit, morala sam stat, izac vani sa letvom i tresnut tamo neki dio do brisaca. I molit boga da kisi non stop. Jerbo ako bih ih ugasila, opet ne bi radili, i opet bih morala ponovit gradivo. Letva i ja bili smo pravi par.
Ovaj sad Nijemac sto ga razvazam ima nesto cudnovato zeleno sto raste na gumi koja okruzuje prozore. Neka mahovina, bit ce, sta ja znam, nisam ga rucno oprala bit ce valjda vec 4-5 godina. Oslobodi me boze da idem glancat ko tipicni Englez iz predgradja nedjeljom!! I ovako i onako sad pljusti kisetina, oprat ce ga ona.
Kad bolje razmislim (a to je vrlo, vrlo rijetko), vise mi odgovara ovo (solidna koreografija plesnih pokreta, moram priznati) nego sva kvaziplacipizdjenja ovog svijeta. Zivijo Elvis!
Post je objavljen 11.02.2007. u 12:00 sati.