U ratno vrijeme wwll rata podkraj rata, kako se u Zagrebu zivjelo: Obzirom da za deterdzene nismo ni znali, kako su kuharice prale sude? Bio jedan covjek navodno zagorac i on je nosio preko ramena svezanj u vrecici bijeli sitni pijesak cim bi kuharice iz ribale lonce ako bi se primila hrana. I kako se to odvijalo: zasao bi taj covjek u haustor kuce i zaviknuo:BIJELI PESKOM i odmah bi kuharice izasle iz stanova i kupile pijeska, bio je to covjek na sesiru sa nekim znackama i znali smo za njim viknuti bijeli peskom, bio je to Samoborski fini bijeli pijesak.
Drugi slucaj; kako su se pojedini gradani grijali: Isle bi kumice iz sestina sa ocifranim carapa i fertuva i marame na glavi kao i ambrela na sestincki nacin i nosile na glavi pune kosare vec usitnjena drva za sporet ili pec, i tako se na malo kupovala drva u Zagrebu, najvise se prodavalo na trznici Dolcu.
Za rata bi kolpoter novina nosio pred sobom torbu novina i tako isao ulicama i vikao kako se novine zovu; kao, dojce cajtung, narodni list itd. Cesce smo trcali u podzemna sklonista kad bi sirene zasvirale uzbunu. Ja sam trcao onu u Dugoj ulici (Radiceva) mislim broj 32. To mi je bilo najblize, poslije je napravljen i tunel ispod gornjeg grada izlaz i u Tkalcicevu ulicu. Jos jedan izlaz na Ilicu i cetvrti u Mesnicku ulicu. Vidjele su se srusene zgrade u Tkalcicevoj ulici od bombardiranja. Dopeljivao sam matrijal za radionu na rucnoj dvokolici pjesice bos. Nekad sam isao cak na RK kolodvor po kisik.
jaska
Post je objavljen 11.02.2007. u 04:49 sati.