U samom preokretu wwll ratu sam zivio sam na selu i Zagrebu. Kroz rat su morali seljaci hraniti partizane, jer oni nisu imali vojne kuhinje za sobom jer se moralo bjezati po sumama. I kad je zavrsio rat stegnuli su seljake preko ministra Kidrica i nametnuli seljaku takozvani OTKUP i ako nisu seljaci imali, morali su se pobrinuti, Drugi potez; ogranicili su seljacima zemlju koju nisu smjeli imati preko 10 jutara, ostalo su oduzeli, trece; proglasavali su seljake kulacima, nacionalizirali su imovine, oduzeli crkvama imanja, i najzadnje su uzeli seljacima zemlju i stvarali seljacke zadruge i drzavna dobra. I dosli prvi izbori, Stepinca su na plakatima prikazali sa lisicom oko vrata, ali seljaci su glasovali za opozicijsku kutiju zvanu po njima crna kutija. I nisu mogli seljake upokoriti. Jer im je bio cilj napraviti sve o ovisnosti njima kao po tvornicama napraviti takozvani proliterijat. Kad nista nemas moras ga slusati. Posekli su svu stoljetnu sumu koju su prodavali u Italiju. A sume su bile vlasnistvo opcinskih zajednica i ona ih je odgajala. Poslije rata su mijenjali kune za dinare u Hrvatskoj zamjena: tisucu kuna za 7 dinara partizanskih a u srbiji za ticucu dinara 14 dinara partizanskih? I kad su sve upropastili ljudi su gledali na koji nacin da bi pobjegli iz juge u inozemstvo za boljim zivotom. Eto to vam je partizansko oslobodenje. Da se ne zaboravi.
Post je objavljen 11.02.2007. u 03:27 sati.