Marketing
štafeta neka, jel je?
vedrana je rekla da je sada u modi pisati na blogu nešto o sebi pa je bilo logično da se ja, jedna tako modno osvještena djevojka, odlučim na taj potez...
ah, što da se kaže....
eto, ja sam ta koja jesam, a nisam ona koja nisam (jednostavno, čemu komplicirati?).
imam na mahove crvenu kosu i pod određenim kutem i jačinom svjetlosti zelene oči (inače su obične, smeđe).
pomalo sam hipersenzibilna, neshvatljiva, čudna, ali znam biti i normalna. rijetko, doduše, ali nije bitno.
obavezno plačem na oprah, histerično se smijem na m.a.s.h., citiram filmove i kazimira hrasteka smatram svojim idealnim muškarcem (uz marijinog brata, naravno).
fanatično skupljam čajeve (ako mogu neki salvete...), nagomilavam nepotrebne gluposti, crtkaram i šaram po svemu što mi dođe pod ruku.
osim na oprah, obavezno plačem i na live aid, band aid i sve ostale moguće i nemoguće aid pjesme. jedva čekam subote da gledam gilmorice, a i onda najčešće plačem ili se cerim ko glupača. (uravnoteženost mi nije jedna od jačih strana).
imam dvije rukavice. obje imaju oči. jedna je crvena i to je vladmir, a druga je zeleno-plava i odaziva se na ime trpimir. imam i budimira- zelenu pilates loptu, krešimira-zeleni upaljač i praščića branimira s kojim spavam. kazimira tražim...
volim cipele, tratinčice, djecu, životinje, bljakfuj crne viceve, Pariz i još jako jako puno toga.
emocionalni sam mazohist što se jasno primjećuje iz mojih nestabilnih odnosa sa suprotnim spolom, ali ne bih sada duljila o tome.
hrčem, grizem bombone, pijem mlijeko iz tetrapaka i imam česte promjene raspoloženja.
ipak, na svijet gledam zeleno i skakučem umjesto da hodam.
odgađam odrasti. lepršam kao zvončica i prijateljujem s petrom panom.
Post je objavljen 11.02.2007. u 00:17 sati.