Marketing
Svjesne Balade
I.
Milovala sam rukama svoje svjetlece srce, crveno i razasuto poput jeke. Jeke. Jeke.
II.
Gledala sam u osvjetljenu ljubicastu tamu ispod mog sna. Tamu sam vidjela, no, sna nije bilo. Zatim sam panicno usredotoceni trak svoje svjetiljke udaljila od prizora. U prikrajku se pojavila sjena mog lica. Tad shvatih, tek tad, taj se prizor odnosio na mene. Mojeg je lica sjena zamijenila Lice (Nalicje) Sna.
III.
Psihicki automatizam. Trebalo bi procistiti misli od matematike.
Lanterna magika. O, Boze, kako li je svijet svijetao! Trazi napor od mene, refleks obuhvacanja prostora iznad ovog papira, trazi da dignem onemocale kapke i pjeskovitim brazdama obrubljene bjeloocnice u tom smjeru. Mogucnost gledanja razderala mi je oci, i u prazne krvave zjenice ulio se svijet. Odsjecena sam od jednosmjernog prisustva sebe i pustena sam s niti nevinosti da okaljam postojano u svijetu.
IV.
Imam rupu u prsima. Prekrivena je kozom. Boli me pri svakom kontaktu sa opstojnoscu. (dakle, stalno)
To je mjesto kojim sam bila srastena u nevinost samoce. Odatle sam se otrgnula nitima, i iskrvarila zlatno, smotala ih u hrpicu jada i sramote i sakrila ih u dva pupoljka cvijeca na svojim prsima, nagrdjena svojom novom izblijedljelom bojom. Rupa u prsima svejednako boli i zateze mi kosti kad god pokusavaju propustiti dusu van (jer kosti to same ne mogu). Pokatkad mi se dogodi da dusa prevari tu sakrivenu rupu u prsima i spuzne dolje do rebara pa kroz njih se iznjedri van - kad svijet ugleda moju nevinost i ja ju zamotam u poklon dobrote i bacim ga nekome na znanje.
Nisam ja za to kriva - dusa je. Mozda bih si trebala zasiti rebra. Hm.
Post je objavljen 11.02.2007. u 00:26 sati.