Marketing
nastavak...
eyla people...
kao ša vidite,iam novi dizajn i to mi ga je napravila yumiko.
Ša se njega tice nadam se da vam se sviđa jer je uložila puno truda u njega...
Ovih dana su mi se nastavljale događati cudne i neocekivane stvari. Npr. neki ljudi su se tolko promijenili da ni sama ne mogu vjerovati da je to moguce, razbolila sam se(temperatura i grlo) ša me spriječilo da veceras idem van i sad sma tako tužna
zbog toga jer su ovi moji vjerojatno sad negdje vani s bocom necega u ruci. Mislim, nije mi do pica,al bi rado željela bit u gradu i zezala se s nekim ljudima...(pozz usput
)... al doro...ša je, tu je.Doci ce i druga sub,a onda sigurno idem van...OBAVEZNO
***
U pon sam bila na opcinskom natjecanju iz kemije, ša je meni jako drago jer sam u osnovnoj zbog one kučke od nastavnice imala 4 premda sam imala ocijene i znanje za 5...Imala sam 69%, premda sam bila 13. ipak sam jako sretna ša sam uopce i sudjelovala, a i upoznala sam tolko simpaticnih ljudi...
u boxu možete naći i link bloga koji smo napravile yumiko i ja,pa ako vam se da, prođite...
***
a sad...pošto ste mi ostavljali pozitivne komentare, eto vam nastavak priče...
...
Uopce se ne sjecam kako sam stigla do kuce, samo znam da se nalazim pred ulaznim vratima i neprekidno, bez ijednog treptaja, gledam u njih. Gledajuci tako, u prazno, kroz glavu mi je prošla cijela svađa s mamom, Idora, Mario i svi ostali ljudi koji mi zadaju probleme.Dobro, Mario mi ne zadaje probleme, ali sama pomisao na to da još nisam sigurna da ga više ne volim, zadaje mi problem.
Ponekad se pitam kakva sam ja to osoba...Kako mogu biti toliko bezosjecajna i hladna nakon svega što mi se dogodilo.
I upravo kad pomislim kako bi mi dobro došao jedan ozbiljan razgovor s frendicom, koja bi mi služila kao ispušni ventil, sjetim se da prijatelji ne postoje. To su samo tzv. prijatelji , u suštini, ljudi koji samo cekaju priliku da kažeš nešto krivo da ti mogu zagorcati život.
Ali jedno je sigurno- za danas mi je dosta svega i najbolje da ovaj dan što prije završi, a pogleda na sat mi govori kako to nece biti vliki problem jer je preostalo samo nekoliko minuta do ponoci..
Nakon cijelodnevnog lutanja gradskim ulicama i neprospavane noci, još jednom prevrtim cijeli film svog života i dođem do jednog vrlo konstruktivnog zakljucka: moje djetinjstvo- komedija, odrastanje- drama, druga polovica osnovne škole do nedavno- akcija, a od sad...horor... Ali dobro...ne mogu stalno misliti na svađu s mamom, na Marija i gradske ulice jer su preda mnom sati provedeni u školi i mnogi ljudi koji misle da mi nešto znace...
Pokušam staviti neki sirovi smješak na lice i upalim radio s nadom da ce svirati neka fancy pjesma cije ce me rijeci,koje su nužno bez smisla, nasmijati. Ali, premda kažu da nada umire posljednja, moja umre vec s prvim taktom pjesme koja se vrti na radiju. Nevjerojatno kako ja moram nabasati na radio stanicu na kojoj baš sad svira "Perfect world" od Simple Plana. Ma da, savršen svijet...Ništa savršeno ne postoji, ne znam zašto je tu rijec netko uopce i izmislio.
...
znam da nije ko početak priče,al nadam se da vam se sviđa i ako budete dobri, napisat cu vam još neke dijelove...
I JOŠ JEDNOM MOLIM- KOMENTIRAJTE.......
za kraj evo vam pjesma "Perfect world" od Simple Plana.
I never could have seen this far
I never could have seen this coming
It seems like my world is falling apart
Yeah
Why is everything so hard
I don’t think that I can deal with the things you said
They just won’t go away
In a perfect world
This could never happen
In a perfect world
You’d still be here
And it makes no sense
I could just pick up the pieces But to you
this means nothing, Nothing at all
I used to think that I was strong
Until the day it all went wrong
I think I need a miracle to make it through
Yeah
I wish that I could bring you back
I wish that I could turn back time
Cuz I can’t let go
I just can’t find my way
Yeah
Without you I just can’t find my way
In a perfect world
This could never happen
In a perfect world
You’d still be here
And it makes no sense
I could just pick up the pieces But to you
this means nothing, Nothing at all
I don’t know what I should do now
I don’t know where I should go
I’m still here waiting for you
I’m lost when your not around
I need to hold on to you
I just can’t let you go
Yeah Yeah
In a perfect world
This could never happen
In a perfect world
You’d still be here
And it makes no sense
I could just pick up the pieces But to you
this means nothing, Nothing at all
You feel nothing
Nothing at all
Nothing at all
eto...
voli vas vaša lill-_-***chieko***-_-
Post je objavljen 10.02.2007. u 19:33 sati.