Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nelca

Marketing

Tamo gdje postoji volja postoji i način

"Planinski vrhunci nadahnjuju vođe, ali u dolinama oni sazrijevaju."


Dr. William „Bill“ Ross bio je zaista jedinstven, poznat po svojem smislu za humor i životnom žaru. On je iskazivao strast prema životu, ljubav prema medicini i brigu za svoje pacijente kakva se rijetko susreće. Dr. Ron Andreson iz bolnice Parkland Memorial je rekao: „Kada bi neki od njegovih pacijenata umro ili obolio, to ga je boljelo, ali je također slavio s njima kada bi se oporavili.“
Godine 1981. izabran je za predsjednika teksaškog udruženja liječnika te je primio brojne nagrade i priznanja. Diplomu studenata bez akademskog stupnja primio je na sveučilištu Stephen F. Austin, a tijekom školovanja na medicinskom fakultetu u Dallasu uzdržavao se prodavajući lubenice. Pripravnički staž odradio je u bolnici Parkland Memorial i nakon toga se preselio u San Benito. Kada je stigao, rekli su mu da nema mjesta za još jednog liječnika, ali on je odlučio ne poslušati njihov savjet i nastaviti svojim putem. Svoju je privatnu praksu izgradio na jednostavan i učinkovit način. Prilikom kućnih posjeta namjerno bi pokucao na pogrešna vrata desno od prave adrese i predstavio se. Ljudi bi ga uputili na pravu adresu, no on je isti postupak ponovio i na vratima lijevo od prave adrese. Nakon tri mjeseca, njegov je posao cvjetao.
Dr. Ross pomogao je da medicinski fakultet u Dallasu postane vrhunska škola za obiteljske liječnike. Međutim, dobro ga pamte po njegovom prvom radnom danu. U školu je stigao kamionetom, zaogrnut u radnu pregaču. Kasnije je rekao da je to bilo „poput dva kulturna šoka - njihovog i mojeg“. Unatoč svemu, iza tog „seoskog izgleda“ nalazili su se briljantan um i predanost medicini, umotani u ljubav prema bližnejmu koja ga je učinila istaknutim na području medicine. Kada malo bolje razmislimo o tome, spomenute vrline bit će korisne svakome, bez obzira na njegovu profesiju ili životni put.


"Iako ljudi znaju kako bi se trebali ponašati, oni to ponekad zaborave. Zbog toga se u crkvi svake nedjelje održavaju mise."

Evo jedna zgodna priča.. Nadam se da vam se bude sviđala. Svatko bi mogao pronaći barem malo sebe u njoj.. :)

Image Hosted by ImageShack.us

Post je objavljen 10.02.2007. u 17:41 sati.