...
nisam neke volje...opet...
jučer sam bila vani,ono bilo je ok...nisam pila....išla sam doma u ponoći...a došla sam kući u 00:25,to je najduže vrijeme koje mi je trebalo do doma...baš sam se vukla...
bila sam sva neka u bedu...glavom mi je prolazilo sve i svašta...i plakala sam...
plakala sam zbog Njega...hodala sam sama,nigdje nikog živog,sve je bilo pusto i tamno,i razmišljala sam si kako ja sad sama hodam po tom mračnom cestom,a on je negdje s njom i najvjerojatnije uživa...inače kad smo bili skupa uvijek me je pratio kući,ali taj put sam bila sama,potpuno sama...: ( 

to me baš nekako bacilo u bed...nisam ga vidila od onog petka...
to mi nekako i paše,manje patim,ali s druge strane htjela bi ga vidit...ma ja ni sama više neznam šta želim...
Hodam cestom potpuno sama,a oko mene je samo tama...
Tako bi htjela da si uz mene tu,ali znam da si negdje uz nju...
Ja i dalje hodam sama,
A u mom srcu stvara se sve veća tama....
Ni sama ne mogu vjerovat kako si to dopuštam...drugi put kad smo bili prekinuli,čak nisam išla 2 dana u školu,jer sam plakala ko luda,bila pod ogromnim stresom i na kraju zbog tolikog živciranja sam i povraćala ko luda...u 4 dana ako nisam smršavila 3 kile...stara nije znala šta da radi s menom...
Najgore od svega je da sam svjesna svega toga šta si radim,ali ništa ne pokušavam napravit da mi bude bolje...ne mogu...nikako mi ne ide da krenem dalje...

Očito sam luda...he he
Danas ako idem van,a ne ide mi se baš...nadam se da će bit zabavno,da ću se ja moć zabavit...jer u zadnje vrijeme ni to mi ne uspijeva...


Post je objavljen 10.02.2007. u 17:10 sati.