Tiho u noći
dok su zvjezde sjajile
i mjesec se smiješio
netko nije mogao spavati
netko je čekao zoru da svane
i sunce da izađe.
Duga je bila noć
za uplakano mlado lice
koje ne može da spava
samo plače
zbog njega
zbog njegovog osmijeha kojeg više nema!!!
Čekam te još uvijek
a ne želim priznati ni sebi
čekam te godinama
i tražim te u nekim drugim strancima
Čekam te na starom mjestu
gdje smo ja i ti
proveli jedno ljeto
jednu mladost
Čekat ću te...
ne želim drugog zavoljeti
ne želim drugog ljubiti
makar sve bilo između nas laž
ja znam da ćeš jednom doći do mene
i da će mo opet imati nešto posebno
iako je zabranjeno
Kad se budes ljubila sakrij
se u grm,samo pazi
ruza ima trn....
U srcu sam te
zakljucala
ne mozes izaci
kljucic sam izgubila
ne mogu ga naci!!!!!
Ti si tele
ja sam
fon,pa smo
skupa
telefon...
Stare ruže na stolu stoje,
I nepročitane stranice knjige
mjesece broje.
U ormaru još stoji poklon,
prazna rama,
Čeka jednu vrijednu sliku,
sama.
Kao stari cvijet s kojeg zadnja latica
samo što nije otpala,
Kao tužna priča čiji kraj se
brzo približava.
Misao na tebe u tišini,
misao koja će ostati,
Dio s tobom u mom ljubavnom filmu
kao da sam ga morao propustiti.
Kao proljetna kiša,
kao magla u noći,
Još mislim na tebe i ne mogu si
pomoći.
I ostavljen sam ovako, sam
da te volim,
Dokle god me bude,
Dokle god postojim.
Kao dijete sam.
Svi očekuju da pustim sve
zauvijek,
ali ja ne mogu,
jer sam sve svoje dane
provela misleći na njega
I još se nadam...
ha, još vjerujem.
Ali ne znam što me drži takvom
Zašto ga toliko volim ???!!!
Tko će ikada riješiti moje pitanje?
Amor? Kupid?
Ili samo on?
Jer on jedino može
od djeteta učiniti čovjeka.
Post je objavljen 10.02.2007. u 16:19 sati.