I eto doživjela sam svoj jubilarni 50.post. mislila sam da neću toliko dogurati, mislila sam da neću uspjeti. i nisam vjerovala da ću ovdje upoznati toliko divnih ljudi, prodrijeti u njihove osjećaje. nisam ni znal da će oni prodrijeti u moje osjećaje. oni koji su me komenitirali svojim slovima i riječima tješili su me. osvijetljavali su moje srce. brisali su moje suze i pomagali su, uz njih sam kretala dalje, iako mnogi više nisu uz nas na blogu ja ih čuvam u svojim mislima. i svi oni koji dolaze, koji ostavljaju svoj tren ovdje, komenatom svojih posvećujući ga meni i mojim dijelom života koje gradim ovdje zahvaljujem im se od svega srca. ovo sve ovdej su posebni ljudi, ljudi koji su uvijek spremni pomoći slomljenom srcu i za to nema cijene i nikakve zahavle kojima im se može odužiti. postaju svjedokom moga traga kao i ja njihovih. pošto nisam napislala post obilježavajući prvu godinu ovdje sada ću to nadoknaditi.
sjećam se kada sam u kasnim satima pisala svoj prvi post, gomilu bezveznih slova. ovaj sam blog posvetila svojim osjećajima, svojoj "nesudjenoj ljubavi". i sada nakon godinu dana toliko se toga dogodilo. tada sam još bila djevojčica sa snovima, iako nije prošlo mnogo vremena, u meni se mnogo toga promijenilo. promijenio me On, kojega sam voljela, kojemu sam predala svu svoju ljubav. a on me slomio, razočarao i odnio na dno. zarobio me u tamu života, oduzeo mi svjetlost i podario mrak. mojom prijateljicom učinio je tugu. oduzeo mi je smijeh, oduzeo mi je srećui, sve mi je oduzeo. ali liječim se od njega, odlazim na put sreće bez njega.. ostavljam da dalekoj prošlosti tamo gdje je davno trebao ostati... spremila sam ga u škrinju prošlosti neka tamo sniva svoje nsove.. a ja krećem dalje.. iako sam puno puta to izgovorila i ponovno se vraćala, njemu i njegovim lažnim riječima se predavala.. naučial sma da treba imati ponos, treba imati granicu.. i nakon svega ostati će mi lijepa uspomena... jer moje srce nije spremno za mržnju.,.. ne može zamrziti nekoga koga je nekada toliko voljelo.. ne mogu ga zamrziti jer će on zauvijek činiti jedan dio mene.. zaboravila sam, ali nisam oprostila...
hvala vam svima šta ste bili uz mene, znajte da ću i ja uvijek biti uz vas jer ste mi upravo vi dizali kada sam padala, donosili riječi utjehe kada su suze tekle...
volim vas svih i neizmjerno vam hvala još jednom...
neću vas pojedinačno nabrajati jer ste mi svi srcu dragi i znam da će se mnogi prepoznati u oviam riječiam hvale, mnogi će se poistovječiti u ovim mojim bolnim putevima jer su bili uz mene..
hvala vam svima prijatelji...
Post je objavljen 10.02.2007. u 14:59 sati.