Marketing
Vruća čokolada sa šlagom
Sati i dani provedeni tamo gdje ne bismo trebali biti. Bar ne u određeno vrijeme. Devijantno ponašanje od 8 ujutro. I ne trebate mi reći da pretjerujem. Znam da pretjerujem. Znam da nije dobro. Ali nije mi važno... Jer samo đipam uokolo i smijem se. Kao da se penjem do neba po zidovima od paučine, ne razmišljajući da će kad-tad puknuti...
Puno, previše točkica... Onih sitnih, jedva postojećih i uglavnom nebitnih stvari, bez nekog velikog značenja i smisla, koje iz nekih nepoznatih razloga ostavljaju dojam na mene i zapletu se između sjećanja... Ali premalo riječi da ih izbacim iz sebe.
...
A samo sam htjela biti sretna...
Jesam li...?
Ne znam.
...
Borovnicom sakrivam usne i perem ruke sama od sebe... Sada samo želim staviti točku na kraj nečega... I krenuti dalje. Ali miris svega što je bilo ostaje u mojoj kosi i osjećam ga svugdje oko sebe...
Orion... Lovac...
Ironija...
...
...
"Neka bude više svjetla", reče ona i pritisne prekidač. I pogleda sebe i shvati da je postala stranac. A Bog je ostao predaleko...
Oprosti mi...
...
Pspspssss... Maco...? Dođi... Dođi... Pspsps...
Mijau.
Znala sam što je taj pogled značio.
Da.
Post je objavljen 11.02.2007. u 21:45 sati.