Marketing
Pobijedite prve borice revolucionarnom tehnologijom!
Slatko li sam se smijala - i prezrivo k tome - kad god bih čula da netko priča o borama i boricama ili, ako bih, pak, u nekom žemskom časopisu pročitala o najnovijom revolucionarnoj kremi koja zaustavlja starenje.
Moj bi, barem onaj unutarnji, komentar bio: "A jesu li izmislili kremu koja zaustavlja smrt?". Ili: "Te će se jadne, tašte žene namazat i psećim govnom, ako ih netko uvjeri da će ih to pomladit' kojih pet, deset godinica".
Sve što mogu sad na te svoje kontemplacije reć' je, "Sram me bilo!" Jer prije par mjeseci postadoh i ja član te "Bit' ću vječno mlada, moram bit' vječno mlada" sekte.
Sve je počelo jednim sasvim nevinim, usputnim pogledavanjem odraza moje njuške u ogledalu. Tada ih prvi put primijetih, izdajnice nijedne. Pa se malo približih. Jest, to su bore, moje prve. Oko očiju. Možda bih trebala nabavit' neku kremicu pa to malko izmazat...ili da čekam do tridesete? A vidi, vidi, imam i sijedih. Trebala bih se obojati...ma kad sam, jebemu, tako ostarila???
Prije nekoliko dana, kao što već znate, proslavih svoj dvadesetsedmi. I taj je dan sve bilo okej. Brojka ko brojka, ne'š ti. Pitah se ja tako, više za sebe, što li se po glavi vrti, koje li fobije, tom ogromnom postotku žena koje se smrtno uvrijede kad ih upitaš za godine. Kad kreneš s onom, "Oprostite, smijem li znati koliko imate godina...?", ukipe se kao da si ih upitao nešto vrhunski neumjesno, toliko bezobrazno da ne zaslužuješ ništa do pogleda B-18, u stilu: "Jesi li ti totalno bolesna ili ti je osjećaj za pristojno kirurški odstranjen?".
Ali, (and now something completely different - mjesto za rimu) ne lezi vraže, ili kako li se već kaže. Prolazih ja tako jučer kroz grad i ljutih se na kišu, blato i ostale nepogode kadli ugledah plakat za nekakav casting. Prvo što pomislih jest da mi je zbilja preko glave tih engleskih ubačaja u hrvatski jezik, kako bi sve zvučalo strašno fancy. Eto, vidite, i ja sam rob toga, a kamoli neće bit' tete koje pišu za Elle i Cosmopolitan i kojima je svaka druga riječ event, must-have, chic-lit, must-buy, fashionista i slično. Drugo što primijetih je rečenica koja je išla nekako ovako: "Ako imate između 17 i 25 godina i želite postati model..."
E, kako me to deprimiralo, ta upravo idiotska misao u zakutku mozga, taj nemilosrdni podsjetnik da se više ne mogu odlučit' na karijeru modela, ako mi se hoće. Na stranu što ja uopće nisam tip za ikakvog modela u ikakvoj verziji, jer sam em preniska, em anti-ženstvena. Sama ta misao, poput čička koji se nalijepio za područje gdje se u umu rađa depresija i malodušnost, bila je dovoljna da me dotuče.
Zaključak? Žene su tašte. Sve, bez iznimke. Čak i one koje se cijeloj toj predstavi za vječnu mladost prezrivo smiju. A ta ih taština u jednom momentu dovoljno oglupi da pokleknu pred lažima i praznim obećanjima farmaceuta, kirurga i ostale đavlije ergele. Pa im se čak i onaj tekst iz naslova poželjnim i obećavajućim poput Božje Riječi te slamkom za uhvatit' se čini.
Post je objavljen 10.02.2007. u 08:45 sati.