Kažu koji znaju da ono po čemu se u Engleskoj razlikuju nogomet i ragbi ide otprilike ovako: nogomet je sport u kojem su na terenu gospoda, a u publici huligani; u ragbiju točno obratno. Dobro, možda nije baš tako ili možda više nije tako nakon što su u Premiershipu zaigrali Paul Gascoigne, Eric Cantona i Igor Štimac, ali eto.
E takva je meni otprilike razlika između Jutarnjeg 1 (ranije poznat samo kao Jutarnji list) i pripadajućeg mu podlistka koji od nedavno izlazi, Jutarnjeg 2.
Iz navike, svaki dan kupim novine. Nekad je to bio Vjesnik, kasnije, kad je u 90-tima HDZ-ovo poimanje demokracije uvježbano do perfekcije, Novi list, danas je to Jutarnji. S Jutarnjim me ne veže ništa i jedina dva razloga zašto Jutarnji kupujem jesu to da je u Zagrebu ujutro dostupno samo prestaro (večernje) izdanje Novog lista, te Večernji list kao takav.
Što je Jutarnji? Jutarnji je tipični i za buduće istraživače dragocjeni izdanak "kaštelanskog" koncepta dnevnih novina. To vam je točno kao što imamo Kaštel Stari, Kaštel Sućurac, Kaštel Gomilicu itd, e točno tako i Jutarnji ima više rubrika: CrnaKronika_politika, CrnaKronika_gospodarstvo, CrnaKronika_društvo, CrnaKronika_komunalije, CrnaKronika_kultura, CrnaKronika_sport i CrnaKronika_crnaKronika. Kao u onom nezaboravnom hitu Alage Gagića: Moja boja je crno.
Nema se tu što mnogo objašnjavati: izbor materijala, oprema (posebno naslovi), fotografije - sve je samo u funkciji utaživanja gladi publike za nesrećama. Pa onda sve prijevare, podvale, krađe, spletke, klevete, sve zlo i naopako. A, hvala na pitanju, u nas građe ima dovoljno. Kad jutarnjiste policija ne bi sprečavala (a niti ne može uvijek), sve bi smrti i masakri u Jutarnjem bili raskošno fotodokumentirani.
Ima još o tom novinarstvu, ali radije ne bih. Ipak, o svjetonazoru i sustavu vrijednosti moram. Taj je definiran likovima i djelima (djelima?) Lane Pavić, Brankice, Zdravka Mamića, Paris Hilton i sličnim svjetionicima u oceanu života.
I sad se nedavno iz tih svjetonazorskih i novinarskih koordinata rodio podlistak, Jutarnji 2. U ovom slučaju, na zaprepaštenje sveopće publike, jabuka se odmetnula od stabla totalno.
Jutarnji 2 je pristojna i civilna novina. U Jutarnjem 2 se piše što je dobro, ne zato da bi se loše zataškalo, nego zato što je i dobro nekome zanimljivo.
U Jutarnjem 2 pročitate o liječnicima koji su na svom poslu izvrsni i požrtvovni, onako iz čista mira.
Pročitate o arhitektima koji su izvrsni. Pročitate o nastavnicima, o knjigama, o muzici i filmu, o ljudima koji su iz čistog mira i ničim izazvani učinili nešto dobro ili svaki dan rade dobro. Jutarnji 2 ne misli da će čitatelj iscrpljen klonuti ako je članak dulji od naslova plus 2 rečenice. Ne vrijeđa našu inteligenciju, nije protiv nikoga. Pa čak i na zadnjoj stranici, Pavičić i Tomić su nekako nježniji nego inače. Eto, ne čini li se i vama da je Tomić jučer (petak) bio upravo premilostiv prema tamo nekom gradskom skupštinaru koji će se prikloniti onom svjetonazoru koji mu ponudi više novaca u prijelaznom roku?
I sve to dobijete besplatno, kao dodatak onom prvom Jutarnjem. Još jedan dokaz da su najbolje stvari u životu besplatne.
Eto. Obećao sam vam prošli puta nešto o medijima, nešto o tome koliko su loši. Ali sam odustao. To tako i tako svi znaju. Ovo o Jutarnjem 2 mi je bilo puno draže.
Post je objavljen 10.02.2007. u 00:18 sati.