Stipe Skelin Radnić (1911-2006)
Donosim samo jedan ulomak o životu Stipe Skelin Radnića objavljenog u listu Miljevci br.33
"…Stipe je od svoje rane mladosti sve do svoje visoke starosti putovao i selio po bijelome svijetu.Pretrpio je logore,gorčinu tuđine,ali kao vrlo inteligentan i navikao borbi za život,bio je prilično uspješan u životu.Kroz sve te godine rada i traženja,uspjeha i neuspjeha,u srcu je nosio svoju domovinu Hrvatsku u koju se nije smio vratiti sve do 1991.Na poseban način u njegovu srcu i duši nosio je svoj zavičaj,Miljevce.
Njegovo djetinjstvo i mladost proživljeno u Ključu na Miljevcima bili su predmet njegovih snova i nadanja,plača i pjesama.
Volio je crkvu Imena Isusova,volio je rijeke Krku i Čikolu,svoje njive i ledine.Volio je svoje ljude i običaje.
Svojim Miljevcima je posvetio dvije knjige koje je napisao iskreno,iz duše.Jedna se zove "Priče u pjesmama"(350 str.),a druga "Hrvatske narodne pjesme s Miljevaca"(90 str.)…."
POVRATIH SE
Povratih se na Miljevce,
Nitko više ne zna za me.
Težakinje sad su dame,
Ni govorit' neće sa mnom,
Izgleda mi da se srame.
Kad pogledam na sve strane
Vinogradi zapušteni.
Plodne njive neorane.
Kudgod okom prostim sežeš,
Pustoš vidiš,pamet stane.
Nekad sela k'o ulišta
Puna djece i mladosti.
Svakud dječja skrika bila,
A stasita mladost naša
Naokolo kolo vila,
Pjesmom,smijehom ga pratila.
Bijelih stada više nema,
Nestali su voli gojni,
Iščeznuli konji vrani.
Niti bleke,niti kmeke,
Niti rike,niti buke,
Nit' vihora,nit' rzanje,
Niti bronze,nit' praporca.
Dječje skrike,niti vike
Nigdje čuti više nije.
Niti kola,niti pjesme,
Ne čuje se nigdje više ni
da diše.
Ne pjeva nam vitka mladost
Nit' se smije.
Vedrog glasa nigdje čuti nije .
Rijetko dijete da zaplače,
Ali staro svakud kašlje.
Uz ognjište broji dane
Čekajući na povratak svojih
Iz tuđine da se vrate.
Vraćajte se, Miljevčani,
Vraćajte se domu svome
I ognjištu djedovskom.
Čekaju vas polja pusta,
Zapušteni vinogradi.
Bit će blaga božjega,
Samo dođi i obradi.
Pa će opet biti priče,
Orit će se pjesma živa.
U klisure opet naše
Vratit' će se svaka vila.
VI , MILJEVCI
Vi ,Miljevci,sela krševita
Iz šale vas zovu republika.
Neka zovu ,vi ste moja dika,
U jednom od njih ja sam nika.
Krka modra podnožje vam kupa,
S Velebita hladan vjetar lupa.
Jugo s južne strane pothlađuje,
Maještral vas s mora osvižuje.
Momci su vam plemenita soja.
Cure vam ko vile vitke,
Jedna od njih biše draga moja.
U mladosti zatajih joj ljubav,
Plašio se da uzvratit neće.
Ljubav moja ostala je tajna
Za obadvoj ne bijaše sreće.
Sela naša,dvi vas rike miju
Vitrovi vas sa svih strana biju.
Post je objavljen 09.02.2007. u 23:26 sati.