Nesto se bacih malo u razmisljanje o proslim danima moga djetinjstva, i sjetih se svoje prabake koja je dozivjela ni manje ni vise nego sto godina.
Volila sam tu baku, i uvijek ce mi biti u mom srcu.Da li zato sto mi je ostalo u sjecanju kako me je redovno cekala na pendjeru svoje kucice i dozivala:"Seko, nemoj proci pokraj moje kuce, dodji, ima baka nesto za tebe"!
Imala je baka uvijek neku poslasticu, ako nista drugo onda meda, onog pravog domaceg.Znala bi mi
tusnuti ponekad i koju kunu za bombone ta moja draga bakica.
Ja bi joj uvije malo ocistila podove po kuci, jer je to njoj bilo vec pomalo tesko.Volila sam joj pomesti i
trijem na kojem je bila klupa za sjedenje.Obozavala sam tu njenu malu kucicu, uzivala da se uvucem u sobicu u kojoj nije spavala, nego je bio nacifran krevet, starinski ormar u koji bi zavirila da pogledam te starine koje je moja baka cuvala...
Bila je uistinu jedna divna starica,smirena i blaga, baka kakvu bi pozelila i svojoj djeci!
Post je objavljen 09.02.2007. u 14:43 sati.